razdoblja je Silvije Strahimir Kranjčević (1865 - 1908), koji je u nekoliko svojih najboljih pjesama dao najzreliji poetski dokument svog vremena, djelujući svojom poezijom na mnoge pjesnike XX. stoljeća. Ostali književnici djeluju
promišljanje o pokojniku izrekao je porečki književnik i član Župnog vijeća Tomislav Milohanić. On je profinjenim poetskim nadahnućem progovorio o pokojnikovu životu te, između ostalog, pročitao ulomak iz posljednjeg intervjua preč.
Percla nikada nisu snimljene ali je ostao vrlo značajan album Zašto o Bože moj objavljen 2001. godine. Album sadrži poetske meditacije o temi križa, koje je kao osamnaest tekstova u pjesničkoj formi napisao prof. dr. Tomislav Ivančić, a
Dević. Nadamo se da će ovakvi susreti probuditi ljubav prema pisanoj riječi i ohrabriti učenike u razvijanju svojih poetskih sklonosti.
i naturalista, udarajući s Ivanom Cankarom temelje slovenske Moderne. U liriku uvodi izdiferencirane mogućnosti poetskog izraza: melodiozni živi ritam i bogatstvo alegorija, naglašavajući osjećaj osobne uzvišenosti i izdižući izuzetno
Čaša opojnosti, 1890.). Kasnije proširuje tematiku patriotskim i socijalnim motivima, sublimirajući sve više svoj poetski način (Čez plan, 1904.). Raskriljujući lirsku misao u dva dijametralno oprečna smjera: jedan prema misaonoj i
zidove, Krešimir Bagić, pjesnik je, antologičar i književni znanstvenik. U svojoj osmoj, možda najludističnijoj poetskoj knjizi, semantički zaigrava arhitekturni motiv zida, pridajući mu konotacije prostorne, socijalne, kulturalne,
vrati kući / - u pjesmu / inače više nitko / neće razumjeti / obične riječi. Bagićev tekst upravo to i čini, vraća jezik poetskoj kući, uživa u njegovoj materijalnosti, oslobađa ga interpunkcije, igra se fonemskim strukturama, značenjskim
razinu. Riječ je, dakle, o teorijski promišljenom, osobito lirski iskustvenom, semantički pokretljivom poetskom tekstu, koji Krešimira Bagića još jednom potvrđuje kao majstora stiha i jezičnih igara, kao pjesnika koji čini upravo
je tome stihovnom umijeću - igri opuštene mudrosti. Druga nagrađenica Nedovršena slika sudnjega dana, treća je poetska knjiga Mirka Ćurića, pjesnika, prozaika, esejista, publicista i književnog kritičara. Idejna konstanta nagrađene
oprečnoga, poniznoga, religioznog načina života tradicionalne slavonske seoske sredine, dok su u trećemu poetske interpretacije biblijskih pripovijesti o Svetome Petru, s nenametljivim moralnim sugestijama. Kroz sve stihovne
tu kako bi prerasli granice Ćurićeva teksta i u spomenutu problematiku uključili i čitatelja. Primarno refleksivna poetska zbirka Mirka Ćurića, fina je neotradicijska tkanica koja u svijetu civilizacijskog šarenila i površnih užitaka,
će se vratiti u subotnja zagrebačka jutra, obećava novoizabrano vodstvo i poziva sve zainteresirane da dođu na poetska druženja u caffe bar Berka, Berislavićeva 18, Zagreb, u 11 sati.
razlog za sliku tamo gdje se zatekao), stvorio je osobni stil koji je daleko od svake površne dopadljivosti. Njegove poetske tonske vizure slavonskih sela, brodskog samostana ili BSK-ovog stadiona, granika, šlepova na Savi, ali i mrtve
su kroz izglednosti i ugođajnosti u različitim stilskim određenjima. Od realistične marnosti, varijanti poetskog realizma do ekspresionističke otvorenosti. U tom slijedu važni su i stupnjevi stilizacije, odnosno redukcija