Buda: veliki zlatan i crven. Ljudi pokraj kleče i mole. I ja pognem glavu. A onda otvorim torbu. Fotoaparat. Klik. Idemo dalje
toga da ga mogu zvati ocem. Svjesna kako to nisam zaslužila, pognem glavu nisko ka zemlji, koju mi darova, sklanjajući se u
radost. Podignem li glavu, ja i moja Nuit smo jedno. Pognem li glavu, i izbacim otrov, tada je to ushit zemlje, i ja i
. Izbacit će me vozač iz busa. A nemam niti ključa od stana. Pognem glavu, progutam govance i napišem mu sms:
koja se penjala uz brdo. O ne, opet brda pomislih na glas, pognem glavu i zapedaliram. Nakon nekoliko kilometara penjanja
uđem u kristal. Kad ulaska, mahinalno, potrebno je da malo pognem glavu kako ne bih udario u rub kristala. Desnim stopalom
Osijek. HNS u doba Markovića a i danas nije niti pokusao da pognem takvim nogometnim sredinama šta je također žalosno al to je
". To je ružno i kad se samo sjetim takvog svog postupka pognem glavu i odlazim u kut. Zato će moja poboljšaj-se-kao-osoba
sam. Jedva sam uspio održavati kontakt očima. Došlo mi je da pognem glavu, no morao sam ovo učiniti do kraja. Mama i tata bi bili
. gledam uz prugu i vidim u daljini ide neki drugi. možda moj. pognem glavu na tren i kad sam podigla pogled drugi tramvaj je već
, jer poznato je da sam uvijek u pravu A ako sutra morebit pognem (pošto ni dolazi Cerić i može svašta bit ') izuči mi Fatihu.
ponijeti, već samo zbog želje da se smanjim, da kleknem, da pognem glavu Bogu mom, u omanjoj crkvi, u malenom mjestu, i gledam
nemjerljiva. Posramio me Bog i natjerao da se ipak ponizim i pognem svoju tvrdu glavu. Slao mi je moju djecu, muža, prijatelje
kilometra gdje je taj vražji uspon po stepenicama do cilja. Pognem glavu i ajde vuci se gore. Padaju pahulje snijega oko mene i
stvari, da konačno ispunim sva ta očekivanja, ja redovito pognem glavu i poželim muško rame na koje bih se naslonila. Poželim