što tvojoj mami eto nisu, ostaje mi da te čvrsto zagrlim i po tisućiti put kažem da te volim, da zagnjurim lice u tvoju prelijepu kosicu i prekrijem ti poljupcima lice, ti moje životno djelo, i da ti

kako se I mene najcesce da vidjeti, postivam to a ON se smije mom nacinu duvanja kad svu glavu zagnjurim u vrecicu I je me pocastio da umocim kruha u pastetu. Njegov vizuelni sok mu ne umanjuje

potrebno ni napomenuti da je imala što dohvatiti. To shvatim kao dozvolu da isplazim jezičinu i zagnjurim se do korijena nosa u razdjeljak po sredini, u razdjeljak te ljubim, a ruke s leđa premjestim i

neko pitanje, tek toliko, da nešto kažem .. tada ti se ja ustvari ugnjezdim u krilo. Zagrlim te i zagnjurim lice u tvoje rame pa zato šutim. Ne znam da li ti to primjetiš i da li ti to osjetiš, ali je tako. I ne .

. I da ne vidi kad je, koji dan kasnije, vraćam na policu. Kako biraš knjige? I danas tako da zagnjurim glavu u knjižare i knjižnice i tražim nešto. Tražim da mi progovore. Ponekad prvom rečenicom ,

Kovačec Iscrpnije ... zagnjurim , ali brzo isplivam na površinu. Većinom se bućkam u plićaku i pripremam na duboki uron .

po svom tijelu, da zadrhtim svaki put pri odlasku u dubine, da se nasmijana pojavim na povrsini i zagnjurim ponovno glavu medj ' valove Nedostaje mi more. Nedostaje mi stvaranje misli. Nedostaje mi

to pivom kvasila .. Smej se mom predugačkom šalu, koji tri puta obmotam oko vrata .. I u koji tako zagnjurim bradu, štiteći lice od vetra. I predugačkim rukavima, kojima uvek vrtim oko sebe kao

škrinju stvaštaru u koju se uguralo mnogo suvišnog za mogućnosti koje im se pretpostavljaju . Zagnjurim glavu u jastuk i protljam trepavice, pa se nasmijem zecu što ga mamim iz klobuka mađioničarske

i pogurnuo da klekne na rub kreveta, pokaže ju u svoj raskoši, sasvim vruću, mokru, spremnu da se zagnjurim , da ju okusim, natjeram na ples guzom, da se čas grčevito nabija na moj jezik, čas odmiče

sako crvenog, poslovnog kompletića, svlačio crnu, pripijenu majicu i jedva dočekao da se zagnjurim u crnu, raskošnu čipku ... zapravo između čipke Bradavice su joj već bile kao od kamena i tako

mi je njezina dobrodošlica kada uđem u stan, parminutno maženje kao pozdrav, nakon čega zagnjurim nos u to meko, svilenkasto, bijelo krzno pa ju nježno šnjofam i grijem svojim dahom, a ona

skinem, glava mi se nađe u visini tvoje male slatke i uspaljene prijateljice. Bez razmišljanja zagnjurim glavu u nju dok si i dalje stajala blago raširenih nogu ispred mene koji sam i dalje sjedio na tvom

sam kaskao. Zapravo, malo sam kaskao, pa opet dokaskao na staro. Vrtim se u krug, a povremeno zagnjurim glavu poput noja u pijesak, ali jebi ga, ni to nisam ja. A kada sam izvukao glavu, zapljuštala je

krece ludilo. Mogu reci samo ovo - BIT CE KRVAVO. Zare jedva ceka poccetak priprema zagnjurim nosi u moj ljubičasti jorgovan kraj ograde, onako, za sreću Ljubičasti su mi sumraci u