kruh, to jest, sve ono što nam je potrebno za život i ništa nam neće nedostajati. U tom susretu s Bogom, nadalje, prepoznajemo svoje slabosti i pogreške, te ga molimo za oproštenje. I još nam je samo jedno potrebno, još je samo jedna prepreka

. " prepoznajemo svetog i odvažnog Božjeg čovjeka, u čijem se životu i djelovanju kao u malo koga ostvarivalo to "moći otići" i "čvrsto

radi kraljevstva nebeskog, da bi mogli izravnije živjeti za ljudsku braću i sestre. prepoznajemo i sa zahvalnošću ga prihvaćamo kao dobrog pastira. Molimo ga za svećenike, redovnice i redovnike koji u današnjim

o s t prepoznajemo kroz fiziologiju, kroz onaj dobar osjećaj koji imamo kada ju konačno izgovaramo ili živimo pa i bez osvještavanja.

kao što se nedjeljom i blagdanima čitaju za vrijeme sv. mise, uz katkad, neznatna kraćenja. U svakom odlomku evanđelja prepoznajemo temeljnu misao i zato molimo za milost koja nam je potrebna i koju nam gospodin može udijeliti. Tek kad doživimo

hranom, migrene, glavobolje, natečeni zglobovi, bolovi u mišićima, promjene na koži i sl. prepoznajemo ?

poslovanja pružaju dodanu vrijednost našim klijentima, bez obzira na opseg usluge koju pružamo. Na taj način prepoznajemo probleme naših klijenata i govorimo zajedničkim jezikom.

podiže i posvema ga ujedinjuje s Očevom voljom, voljom ljubavi kojoj je sve moguće. prepoznajemo mnoge naše naizgled bezizlazne situacije. Između njih, i one koje su nastale iz predrasuda i mržnje, koje otvrdnjuju

objekta i konstrukciju, što oblikuje posve nov arhitektonski prostor. Kao istraživačku arhitektonsku temu lako prepoznajemo možda na neki način utopijski, a istodobno arhaični, arhitektonski prostor šatora u njegovim izvedenim i

vječnim. Blagdan je to znanih i neznanih koji su svojim djelima osigurali besmrtnost. Blagdan je to koji nas poziva da prepoznajemo i slavimo plemenitost, vrline, dobrotu...

, sotona), od fizičkih i psihičkih bolesti, jednostavno, odnijeti svako zlo od čovjeka. Zato tako jasno u evanđeljima prepoznajemo to dvoje u Isusovom djelovanju: propovijeda i spašava. On je Mesija.

je kao svjedok istine. Autorica nam je, kao oružje protiv smrti, ponudila ne samo optimizam nego i prkos, ljutnju... Prepoznajemo ovdje pozitivnu ulogu našeg agresivnog nagona; treba ga samo konstruktivno usmjeriti. Zbog toga bi knjiga trebala

Nizi, poginulom u ratu. Likovi i junaci Jurićevog stvaralačkog svijeta su stvarni ljudi, ljudi oko nas, ljudi koje prepoznajemo s njihovim svakidašnjim brigama, mukama, ali i radostima.

mislima i utječe na naše vrijeme sada, pa zato kažemo da se družimo. Osjećamo finoću, toplinu, razumijevanje i po njima prepoznajemo da je Kruno blizu. Sjećanjem putujemo u 1997. kada smo zajedno vodili radionicu na Danima mira. Veže nas s Krunom vizija

način nenasiljem. Ista duhovnost i filozofija povezuju nas sa suradnicama i suradnicima Centra za mir Osijek koje prepoznajemo kao svoju rodbinu po nenasilju.