živjeti za druge, kao Isus. Odlučujem hodati svijetom čineći dobro. Obasjan svjetlom križa i blještavilom uskrsa prepoznajem u Isusu srce svijeta. Sad znam kome sam povjerovao. Svoje odluke stavljam u Tvoje ruke, Oče. Ti me jačaj, diži, liječi i

nutrini na ovakav način. Traži previše hrabrosti.... a ja sam kukavica. Čitam ja tako jednu od tih knjiga u krevetu, prepoznajem situacije, uloge u obitelji koje smo preuzeli moje sestre, moj brat i ja i odjednom se teret zakopanih uspomena sjurio

još više mrtvih? Svi su na sceni: žrtva, progonitelj i spasitelj. Zar ne bi svatko trebao igrati svoju ulogu? Ili ja ne prepoznajem sve uloge? Hoće li igra preći na sljedeći nivo?

da naprosto budemo prisutni? A meni je to tako teško prihvatiti. Zašto? prepoznajem novu signalizaciju: mir koji osjećam i zbog kojeg znam - sada sam u svojoj ulozi. A ako ipak puknem, grizući svoje ruke u

djelu. Zato se i spominjao ww2, ali Broj 1., je iz Trojanskog rata, sorry, sad sve kuzim. Klodovik, Nosonja, Xerex, njih prepoznajem . Dakle, to je Hrvatska grupa za sanaciju humora. Ma bolje i to nego krhotine trol - "humora ", razbijenog ko ' picka na

uz to je doslovno Shakespeare-janska i to u pet - sest pa i vise dimenzija. To je ono sto mene takoder magnetski privlaci. Prepoznajem tu cijele majstorove tragedije, romance, poezije i historije,... sve njih nkekoliko doslovno od korica do korica.

. Pogotovo kada vidim lice iznenađenog trkača, koji se čudi od kuda stižem tom brzinom i odmornošću. U daljini prepoznajem Beru. Još jedno iznenađenje. Na početku utrke, kada su me Bero i Ranko ostavili, nisam vjerovao da ću ih vidjeti prije

o gradu i trasi. Sada staza za mene izgleda drugačije. Tu su sjećanja, znam gdje sam trčao, znam gdje se nalazim, prepoznajem križanja, sjećam se utrke po Ring u, ulaska u Linke Wienzeile, prolaska pored moje stanice (Pilgramgasse) podzemne

po Hauptallee, do 35. kilometra. Iskustvom sam naučio da na zid nailazim baš između 35. i 37. kilometra. Ovaj put prepoznajem mjesto gdje sam prošle godine imao veliku krizu, no prijašnji osjećaj još živi u meni i bez straha ulazim u te kilometre i

Razmišljam o mišiću i zamišljam kako se opušta u međukoraku. Uspijevam izbjeći grčenje, uz gubitak od samo 15 sekundi. Prepoznajem mjesta gdje sam prošle godine imao krize, a ove godine ih prolazim bez problema. Radostan sam, a vidim i da bi vrijeme

utrci. Ovo je kolo koje testira izdržljivost, nonkomformizam, zaluđenost mrakom i šumom, fanatizam, a u tim riječima prepoznajem sebe.

. Trčim u mraku, pokušavajući prepoznati kada ću opet izbiti na 36 - icu. Nisam baš svjestan trenutka spajanja, ali prepoznajem dijelove 36 - ice i sada mi je lakše. Pogledavam oko sebe očekujući da će mi se pridružiti ovi koji su išli na Strmopeć.

sam joj se predao. prepoznajem više ni sam sebe.. jedem tek toliko da preživim Jednostavno Živim jer Bog ima neki razlog da me drži u životu.. Ono sinoć

izbavljena toplim jutrom vraćaš se i staješ preda me s pticom na ramenu i sa stotinu plamenova u očima u kojima novu tajnu prepoznajem .

trojica ostaju prespavat sa nama ali ovi koji su upalili vatru i ispekli nam kobasice odlaze. Među trojicom koji ostaju prepoznajem dvojicu letaća Sinjskog Pegaza-Grgu i Kleptona. Oni su zapravo bili u preletu paragliderima kad smo mi krenuli iz