. Ne mora sve što je konstruktivno biti pozitivno. U mojoj poeziji se događa pozitivni konstruktivni mazohizam jer se ranjavam tamo gdje boli do granice kad više neću imati što povrijediti u sebi. Ako taj proces rezultira s nečim što vrijedi, onda
ne dodirujem rubove vode, ni dno u srcima riba, prolazim poput kiše kroz tkanine jesenjih gradova, vezujem se glađu, ranjavam vid na oštrici sunca stojim na paljevini vlastita sluha, poklanjam se izvoru mora i pronalazim svoj strah.
i udaraca ja svakim danom zadajem Isuse? I što vrijede sve ispovjedi ako grijehe ponavljam... ako Te uvijek istim bičem ranjavam ... ako Te tučem i udaram...
ako grijehe ponavljam... ako Te uvijek istim bičem ranjavam... ako Te tučem i udaram... ranjavam svoju dušu, kada se ljutim i nerviram, kada psujem i pričam bedestoće... kada ogovaram, kada lažem... kada zavaram...
, Venecija Krk? Ne pomaže ni pravica, ni oružje, ni pismo, ni moć â zvijer bih morao biti, zvijer, da ričem i pandžama ranjavam 24
da je ulov već ostvaren, i u svoj euforiji zaboravljam da je kraj još daleko, previše samouvjereno i uranjeno pucam, ranjavam veliku jedinku i cijelo jato uz gromoglasne udare repom klizne niz zid na tko zna koje dubine.
a da ne upoznaju bol, tada bi moje iluzije postale stvarnost. ovako, Moja iluzija je blog u kojem pisem a da nikog ne ranjavam , zivim a da nitko zbog toga ne umire.Puno puta su me optuzili da zivim u snovima, da sanjam previse, odlucila to
cijeli događaj nije na državnoj razini kao što bi trebao biti (jer na koncu konaca za istu tu državu su i ginuli ili bili ranjavam ), već je sve opet palo na njihova leđa, baš kao i onda, 1991.
grijeha u sebi. Doći će dan ranjavam svojim rukama, koju gledam kako pleše u mračnom ritmu izgaranja razuma dok se zabijam u tebe jako strastveno. žestoko
u vlastitu veličinu. Ovu igru vlasti dovoljno poznajemo. Znamo gdje drugoga možemo raniti. Jer ondje gdje vrijeđam i ranjavam , imam vlast nad drugima. To je destruktivna vlast. U biti, ona se sastoji u tome da padamo pred sotonom i njemu se
« problem », sakriva od mene, spušta glavu... pokunjeno prolazi. A ni ne pozna me... pa ne grizem ja, ne ujedam, niti ranjavam ... ona bi mog EX, (uzmi si ga:)
Ja sam baklja, ja sam lučonoša, onaj koji bi trebao da si sam rasvjetli put, ali sam zakazo. Zapeo sam u trnju. Koprcam se i ranjavam se. Zašto ići težim putem? Zašto ne izabrati lakši put? Uopće, postoji li lakši put? Besmisao. Besmisao svega oko mene.
je vruće al ne skida plahtu, samo uzdiše... joj kak je vruće... ja sam gotova, plačem od smijeha, cijućem, tučem se, ranjavam ... žena me smireno promatra i pita da li mi treba pomoć... prijateljici je vruće.plahta je tu.mijenja poze i boje. ja
ljubavi i da ljubi. Žao mi je za sve ono što nije bilo učinjeno, mišljeno ili rečeno iz ljubavi. Žao mi je što te zbog toga ranjavam i što patiš zbog mene. Molim Te da Tvoja žrtva donese ploda u našim srcima, učini srca naša po srcu svome Molim te za čisto
dišem. Tvoj lik nikako da nestane ispred mojih očiju u njemu vidim tebe, ali on je on, jedinka za sebe. On ina dušu koju ja ranjavam iz dana u dan, jer ga nesvijesno uspoređujem sa tobom. Sama sebe uporno tijeram da te izbacim iz sebe, da te zaboravim i