Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. Dozivam Te bezglasnim zovom, snagom vapaja bića i molim - ne ogluši se danas Neka rosa Tvoje prisutnosti otvori moje oči za novo

, arapski sklad boja, uspomena ranijeg ritma i znanje Riječi i pod utjecajem rijetke poezije hvata me uzbuđenje, koje dozivam zadivljujućom točnošću, da bi se iz harmonije rodilo samo čisto viđenje, ono jedino.

kako i treba biti, a onda se odgurujem i prolazim naprijed. Dozivam ono dvoje, ali me oni više izgleda ne čuju. Palim podvodnu lampu i svijetlim prema naprijed. Kanal nastavlja još barem

u sebi neki jecaj za odlutalim vremenom i napuštenim putevima radosti.Dižem ruke ka nebu što daruje mi samo kišu, dozivam te nijemo bez glasa.Uzalud.I dalje sam sama... Sretni su oni koji odlaze, otišla bih i ja, ali svi su putevi zavijeni i

li ti rekla.. Gledaš me i šutiš.. A iz moga oka suza kanu U mirnu jezersku vodu.. I opet tvoj lik nestane.. Brišem suzu.. Dozivam te mislima..

" radilice užurbano rade, otkucava tišina još jednog dana.. Prstima sljepoočnice pritišćem.. Očiju sklopljenih dozivam riječi.. Dolaze kao bujice.. Slijevaju se kao rijeka puneći osušena korita.. Riječi, riječi, gdje ste bile.. Zašto

U mekim, tihim odsjajima miriše cvijet dok kišica lagano pada...... Dozivam ga već danima, ali ostaje skriven u svilenim naborima.. Duge sve rijeđe i rijeđe na mojim stazama šeću.. Znači li to da

gleda i života čeka I ne misli: nebo da oblake vodi Iz kojih ce nova zagrmiti jeka... dozivam tvoj smijeh zvuk odlazi u beskraj jer nema se na čemu zaustaviti nema srca na kome se može odmoriti i koga može trgnuti

je da i dalje luta, jer u svakom trenutku znaćeš da je moja riječ ljubav i da dok stojim u svojoj sjenci straha osmijeh ti dozivam sa "volim te "

si izvor moje duše slušaš.. pratiš govor mog tijela dok ti se predajem cijela dozivam mjesec prosipa svoju prašinu sjajnu ljubav kroz noć dolazi tiho mi prilazi osvjetljava zvijezda lice bijelo mjesec

hrli bezbroj snova i misli je u glavi ne vidi ništa... nečuje žuri.. juri.. ne gleda gdje staje šapatom nježnih misli dozivam te dopiru li do tebe kao lahor kad okrzne ti obraz prođe kroz kosu mirisni kad ostavi trag bezbroj je latica razigranih

srce Otkucava u nutrini Poput zidnog sata Na kraju noći I budi davna sranja Dane klanja Jauk, bijes, strah, Ništavnost Dozivam ženu Dal ' majku, dragu Ne znam Zimska je duga noć Bijela Ona uz vatru bijelo platno tka Vijesti s radija Govore da me nema

. Da li ste u životu postavljali ciljeve koje niste ostvarili? Što mislite zašto u tome niste uspjeli? dozivam proljeće ali mu kiša ne dozvoljava da se razmaše.Zbog kiše i jutros sam se naoružala jaknom i kišobranom.Danas u 15 sati

sretan rođendan - Dragi Luka, sretan Ti rođendan. P. Koprek dozivam svoju mamu Mandu koja me ono po prvi put, na današnji dan, bila rodila kraj ognjišta u Svilaji. To je ona Tvoja koju sam bio

je dr. Željko Marušić u Slobodnoj Dalmaciji. Pročitajte CIJELI TEKST. dozivam .. nitko me ne čuje..... samo ti hodaš korak ispred mene.... a uhvatiti te ne mogu...... predaleko si... nikako da