, ne možemo biti sretni, opušteni i zadovoljni. Ovo nije stvar određene vjere, tradicije i vjerovanja već pitanje razumske odluke koju mi ljudska bića imamo mogućnost i pravo donijeti u korist vlastite bolje budućnosti i za dobro generacija
objave, a to znači i krajnja granica naše spoznaje Boga. razumske spoznaje. Polazeći od činjenice postojanja svijeta i reda u njemu, ljudi su oduvijek svjetlom svog razuma
. Promatrajući Marijinu vjeru, uočavamo kako istinska vjera ne isključuje pitanja i razmišljanja kojima je cilj naći razumske razloge za ono što treba vjerom prihvatiti. Istinska vjera ne isključuje pitanje: Kako će to biti što vjerujem? Ili: Na
i potrebe. Visok SQ, kao dominantan i integrirajući oblik inteligencije, omogućio bi majci povezati razloge s razumske i osjećajne strane te smjestito dojenje u širi smisleni kontekst doživljavajući svetost i sebedarje tog čina.
na običnu materiju i biološki materijal i zanijekati temeljnu istinu da je ljudska osoba neraskidivo jedinstvo razumske duše i tijela. Upravo stoga cjeloviti odgoj mladog čovjeka ne može se zadovoljiti pristupom i spoznajama isključivo
ostavljene pečenjem. prikaži cijeli komentar razumske artiljerije govori "umret ces ", e to je... dobro, onda bar znas da je gotovo (iako ni nakon 20 godina nismo pretali biti
je to smiješno i krajnje naivno. Ljudi zamišljaju nezamislivo i budući da to čine po osjećaju i intuitivno, a bez čvrste razumske niti vodilje, dolaze do raznoraznih međusobno oprečnih a sigurno i više ili manje netočnih rezultata.
vrstama koje imaju gay-jedinke itd. Sve se kod tih opravdanja svodi na ljudske odnose kao na životinjske nagone bez razumske nadgradnje. Ljudi, traži se rasprava oko ovoga. Zna se, tko kaže da je gay ok, neka mu ih puna obitelj i kuća, neka žive u
činjenici da je ceremonijalni ukop jedna od prvih civilizacijskih stečevina. razumske kriterije, prostorna i vremenska udaljenost od prebivališta, broj rođenih, broj umrlih...
visoko materijalistička slika čovjeka, slika je koju postaje gotovo nemoguće negirati s razvojem znanosti i razumske misli. Požuda je pritom raznolika i nikada potpuno jasna, no svako ljudsko djelovanje vođeno je njome, te i
mu omogućuju prihvatiti i ono što sam nije spoznao. Zbog toga se čovjekovo savršenstvo ne sastoji samo u postizanju razumske sigurnosti i očevidnosti, nego i u sposobnosti da povjeruje drugoj osobi, kao i u nastojanju da i sam bude vjeran i
. Stoga je kršćanska duhovnost ponajprije življenje, odnosno praksa. Nije nešto virtualno, a nedostatne su i samo razumske ili umne kategorije. Tek iz nasljedovanja i života s Kristom nastaje obraćenje kao i poslanje. Misao vodilja ove
je svako varanje neka nesavršenost pa time suprotno pojmu savršenog bića, tek to osigurava Descartesu uvjerenje da razumske i osjetilne spoznaje nisu djelo nekog zlog duha.
kao što je i Uskrs najveća svetkovina) vjera u uskrsnuće Moguće da govoriš o istoj stvari iz drugog kuta Pored te razumske vjere postoji i vjera srca, a to je aktivna vjera, tj. vjera kao povjerenje u Božje milosrđe i njegovu svemoć Vjera pak u
, ali smatra da osjetila ljudima mogu biti« zli svjedoci ako su im duše barbarske »(fragment 107), što znači da bez razumske spoznaje nema prave spoznaje logosa. Ne valja živjeti« kao da svatko ima svoju vlastitu pamet »(fr. 2), nego treba