Boga. Gubitak kršćanskog pamćenja i naslijeđa u postmodernoj Europi popraćen je širenjem praktičnog agnosticizma i religioznog indiferentizma. Mnogi priznaju da ne mogu utkati evanđeosku poruku u svoj život i da im je lakše živjeti kao agnostik

uvode biblijski motivi kao instrumenti rekonstrukcije zaboravljenoga, suvremenosti oprečnoga, poniznoga, religioznog načina života tradicionalne slavonske seoske sredine, dok su u trećemu poetske interpretacije biblijskih

vodi u sučeljavanja i na religijskom planu, budući da su arapske, afričke i azijske kulture nezamislive bez utjecaja religioznog elementa. Stoga svaki susret zapadnjačkog svijeta tijekom procesa globalizacije s ostatkom svijeta predstavlja

susret između (ne) vidljivih, ali djelatnih disparatnih elemenata: zapadnjačkog sekularizma s jedne strane i religioznog fundamentalizma s druge strane. Među njima na praktičkom planu nema razlike. Oba nose u sebi, iako s drukčijim

, pa tako i Hrvatske, kao i Gundulićeva rodna grada Dubrovnika, obilježilo nastojanje katoličke crkve oko obnove religioznog života, s protureformatorskim ciljevima, usmjerenima prvenstveno protiv protestantizma.

znanstvene podatke. U njoj se sabrano iskustvo mnogobrojnih naraštaja, najviše hebrejskog naroda, o mogu? nostima religioznog doživljavanja i povezanosti s Bogom kao ishodištem i temeljem svakoga? ovjeka pojedinca i svake ljudske zajednice.

vjeruje u boga, mnogi gube vjeru u organiziranu religiju. Istodobno, broj Amerikanaca koji kažu da nemaju nikakvog religioznog identiteta se udvostručio od 1980.

shvaćanju života i ljudske povijesti. Stoga nada u svom ljudskom izričaju kao i u svom iskustvu proživljavanja religioznog čini središnju temu u profanoj povijesti, u povijesti spasenja te u franjevaštvu. Nada je duboko ukorijenjena u

mentaliteta i oblikovanja društvenoga života. No uzme li se pluralnost, demokratičnost i poštivanje vjerskog i religioznog u suvremenom američkom društvu kao mjerilo za hrvatsko društvo, i analizira li se što mediji u Hrvatskoj serviraju

način i zamjenjuje božanske fikcije velikim stvarnostima socijalnog života i vjerom u znanost-laži i nepravde religioznog , političkog i juridičkog morala principima slobode, pravde, jednakosti i bratstva, tim vječnim temeljima sveg

voljeni unatoč. Mi više želimo biti voljeni zato što. religioznog legalizma. Mnogi radije žele da ih Bog voli zato što, nego unatoč. Sigurno se naša dobra djela moraju računati za nešto

, ako prihvatimo da neko može biti religiozan bez verovanja u boga, šta znači biti religiozan? Koja je razlika između religioznog i nereligioznog stava prema svetu? Teško je na ovo odgovoriti jer je religija interpretativan koncept. To jest, ljudi

, na primer. Ali uzeću ove dve intrinzični smisao života i intrinzičnu lepotu prirode kao paradigme potpuno religioznog stava prema životu. Ovo nisu uverenja koja se mogu izolovati od ostatka nečijeg života. Ona zahvataju čitavu ličnost.

vrednost religioznog ateizma. Nadamo se da ćemo bolje razumeti zašto toliki ljudi tvrde da imaju osećanje vrednosti, tajanstvenosti i

u široj mreži vrednosti, gde se svaki opravdava i oslanja na ostale. Oni su odbranjivi, kako moje objašnjenje religioznog stava pokazuje, jedino u okviru opšteg sistema vrednosti.