mora, a i Robert Louis Stevenson je isto tvrdio za svoj roman Dr Jekyll and Mr Hyde. Serapisa i brojni hramovi bili su posvećeni njegovom obožavanju. U ovim hramovima bili su smješteni profesionalni tumači

. U ovim hramovima bili su smješteni profesionalni tumači snova ili "oni koji su učeni u magijskoj biblioteci. Lik boga Serapisa često je bio uklesan ili urezbaren na uzglavljima i naslonima za glavu kreveta starih Egipćana.

likom. Predmet na glavi može se prepoznati kao košara-modius, a upućuje na pretpostavku da se možda radi o prikazu Serapisa . No, Serapis se prikazuje virilnog izgleda, snažnih čeljusti, bujne kose i brade kakav je lik na već spomenutoj kaseti

sljedbenici i po nekoliko različitih kultova importiranih iz Istočnog Carstva, kao npr. kulta Magne Mater i Atisa, Serapisa , Jupitera Dolihenusa, Hekate, Liber Patera, a s druge strane su opet, bez problema, obnašali visoke svećeničke

intenzivno nastojali spojiti egipatsku i grčku kulturu u jedinstvenu stvarajući sinkretička božanstva poput Serapisa , dok su Rimljani inspirirani faraonskom umjetnošću imitirali kipove pojedinih egipatskih božanstava koja su i sami

glavu na kaseti iz trijema oko Dioklecijanova mauzoleja može se dovesti u vezu s crnim bikom, božanstvom Apisom. Kult Serapisa nastaje stapanjem Ozirisova i Apisova kulta, pri čemu je Apis Ozirisova duša (ba). Apis u svijetu mrtvih postaje

iz trijema oko Dioklecijanova mauzoleja moglo bi se dovesti u vezu s crnim bikom - božanstvom Apisom. Zapravo kult Serapisa nastaje stapanjem Ozirisova i Apisova kulta, pa je Apis shvaćan kao Ozirisova duša (ba). Uginuli Apis postaje Oziris u

izvorni smještaj, raspored i broj. Uz Dioklecijanov stup u Aleksandriji, tamo gdje se nekoć nalazio čuveni hram Serapisa , još uvijek bdiju sfinge. Pomišljamo na čuvenu fresku iz Herkulanuma gdje su prikazane sfinge u kultnoj scenografiji

poštovano u samom Egiptu i zemljama Male Azije, te u Grčkom svetu. "Kult i Ikonografija u Rimsko Doba Serapisa (koji se pojavljuje uz Izidu) spomenuta je kao fenomen stvoren od Ptolomejevića i Manetona kao sinkretizam između

od prvog do četvrtog te petog stoljeća, ali s obzirom da su Ptolomejevići vladali ograničenim teritorijem, a kult Serapisa se proširio toliko daleko u starom svijetu, očito je znakovito za razvoj i shvaćanje religija uopće - uloga tog

tog božanstva, odnosno njegovog trojstva, svećenstva, ukupne simbolike. Serapisa te carske uloge uopće u formiranju kršćanskih kanona, odnosno svijeta kakvog poznajemo?

i francuskom jezičnom području, a kod nas je teško naći taj pojam i u rječnicima? Serapisa namjerno u kršćanskoj literaturi i praksi rimokatolicizma i pravoslavlja?

na spozaji sebe, ali da se vratimo na temu. Serapisa također štovali i robovi, stranci, o njegovom svećenstvu, prorokovanju, knjigama kojima su se eventualno koristili

da se nije širila tek silom? Serapisa i Izide su i zmije čiji se repovi isprepliću...

katolicizam i pravoslavlje, izgleda i Hans Küng koji je napisao djelo kojim pokušava voditi raspravu s religijama - a Serapisa i Serapeume niti ne spominje (neznanje ili namjerno prikrivanje??), činili podosta na pomicanju informacija o