. U glavi mi košmar počinjem se mučiti za koju slasticu se odlučiti. I dok tako razmišljam i gledam uhvatim se kako za stol sjedam i naručujem sve po redu, uzimam mobitel, zovem svi rodbinu čak i baku i dedu. Kažem im dolazite svi jer ovo morate vidjeti
za sebe ali onda i za braću, roditelje, baku, susjedu, prijatelje znate kako to već ide, kad svi očekuju barem magnetić Sjedam sa prijateljicama za prvi slobodan stol u sklopu food courta, neviđeno gladna i minimalno izbirljiva. Naručujem prvo
. Zajedno sa znatiželjom, razigrane zrake sunca s lakoćom ovaraju moje oči. Galama djece tjera me da odem do prozora. Sjedam na krevet i ustajem, misleći da bi bilo ljepše kada ne bi bilo tog vrtića preko puta mog prozora. Ali, čim mi je pogled
, a željni odmora jer je mene čekalo još preko 800 km bicikla u iduća tri dana. sjedam na svoj Trek Madone i iz Osijeka krećemo oko 7:30 ujutro. U Petrinju smo stigli navečer oko 20:30 gdje smo imali doček
vidjeti o čemu se radi. Kad ono tamo ni manje ni više nego ministar Željko Jovanović. Došao je bodriti svoje Riječane. Sjedam na klupu predviđenu za novinare, pozdravljam prisutne, te u trenutku sjedanja vidim kako u ložu dolazi moj bivši
proviruješ iza grana Iznenađuješ me između oblaka Po kiši mi šapćeš sa svih strana Iz magle dolazi tvoja jeka Dok sjedam pisati pjesmu Tvoje lice moju ruku čeka
doktorice Marije. Sjedam i čekam. Dolazim na red. Pozdravljam doktoricu, mlada stasita crna žena, tipična mediteranska građa Konavoke,
na temu "Nazor - prirodoslovac ", literarni radovi učenika bit će usmjereni na teme; Sjedam sa ocem u auto i krećemo prema Posedarju, gdje ćemo se naći sa Joškom Meterom. Iz Posedarja krećemo prema Staroj Novalji
Prolazim most.. Više ne žurim.Usporavam korake u iščekivanju kolege-susjeda koji će me povesti slijedeći dio puta. Sjedam u auto.. Odahnem.. Dobro je.. Uz razgovor i jutarnje šale eto mene do firme.. Otvaram, rastvaram, kuham kavicu, palim
.. Odahnem.. Dobro je.. Uz razgovor i jutarnje šale eto mene do firme.. Otvaram, rastvaram, kuham kavicu, palim klimu, sjedam za kompjuter i krenem u druženje s vama.Posao neće pobjeći.. Zgodno, zar nije.. Baš me zanima da li je koga zanimalo...
me nježno i toplo ljubiš Usnama vlažnim oduzimaš dah Posljednje sunčeve zrake nestaju Kapljice mora veselo bljeskaju Sjedam ti u krilo Ljubim te moje milo U grudima srca dva kucaju glasno A mi se već ljubimo strasno Topla je plaža.. skoro će noć
me vuče na tu stranu, ali odolih ipak. Riva u iščekivanju mladih. Vrijeme za subotnji večernji izlazak tek dolazi, a ja sjedam u auto i odlazim kući.
se djetinjstva i vjerovanja u malenog Zeku koji je skrivao moje izgovorene želje u vrtu mojih djedova. sjedam u šareni vlak života koji me nosi u ovo tek naćeto proljeće i smijem se jer sam osjetila koliko je ljepote skriveno u mojim
nadvilo nad moj grad nema misečine nema zvizda grmi.. sijeva gasim kompjuter uzimam olovku i bilježnicu broj devet sjedam za stol i pišem baš me raduje ova tišina u kući vani oluja u kući mir prepuštam se nekim svojim mislima nekim svojim ričima
me s podjednako tužnim izrazom na licu nagovara da ipak probam jedan trud proći na lopti. Hvala Bogu i njoj na tom savjetu Sjedam na loptu, othopsam kroz jedan trud i shvatim da jaki bolovi imaju veze s ležanjem na leđima i da na lopti mogu izdržati bez