sam da je Isus Sin Božji, a ne samo moj Sin. Kao mač zarinut u srce osjećala sam zato okrutnost ljudi. Oni ubijaju svoga Stvoritelja , i to krajnjim prijezirom. Što može očekivati svijet od budućnosti dok ubija svoj izvor, Svemogućega, korijene i srce

, s njime umirem? Dok potmulo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Tu ljudi ubijaju svoga Stvoritelja . Tu je zločinstvo svijeta doseglo vrhunac. Tko da očisti more zloće u svijetu?

našim životima, umjesto da to čini naš um, emocije ili tijelo. Duša je onaj dio čovjeka koji je stvoren na sliku i priliku Stvoritelja . Duša je povezana sa Svevišnjim, s izvorom svega što postoji. Ako dušu pothranjujemo i podređujemo drugim dijelovima

Kina Židovi, Budisti, Muslimani, Hindusi, Protestanti, itd.... će se svi vratiti vjerovanju i obožavanju Boga našeg Stvoritelja u njegovom voljenom Sinu i u Blaženoj Djevici Mariji. Što nas čeka??? Svuda će oe održavati« Mirovni Pregovori »ali će

osjećaj ekstaze, a sve to opstoji u harmoniji i zajedništvu. Osjećaj neograničene ljubavi prema Stvoritelju i od Stvoritelja . Sve tako bi u vremenu i prostoru do jednog trenutka kada za jednoga svjetlost nije bila dovoljna svjetlost, a ekstaza

opstajala u harmoniji. I tada reče svom Stvoritelju i riječ ga odbaci u vječno progonstvo. Duše u blizini svjetlosti Stvoritelja u svojoj neograničenoj ljubavi poželješe spoznati osjećaj tjelesnosti, a Stvoritelj u svojoj neograničenoj

drznuo se prkositi Bogu. Duše koje su u početku prebivale u dvoje ljudi bijahu zavedene i ne pričekaše odobrenje Stvoritelja da iskuse ono što im je obećano. Tada bijahu kažnjene, ali ne i napuštene od Boga. Prođe od tada vrijeme koje bi

koje ste nam s oltara upućivali Stvoritelja i pred vječno svijetlo kojim će Vas On obasjati. Rastanak s Vama dragi naš don Ilija, ostavlja ranu koju može zacijeliti

stvaranja Univerzuma. U budističkom rakursu gledanja sve jedno je da li je stvaranje Svemira djelo "Nad Bića" " Stvoritelja " ili s druge strane poslijedica Big Banga, no jasna je činjenica da svemir egzistira. No djelo nije još uvijek gotovo i

), no u isto vrijeme drevna. Stvoritelja , a također i od našeg srca do središta Zemlje na taj način smo istovremeno i uzvišeni i uzemljeni, postajemo stup

pitanjima mogu? nosti specifi? no ljudskog postojanja na Zemlji, pri? emu je trajno prisutna misao o suradnom odnosu Stvoritelja i stvorenja, zahtjev? uvanja uzajamno preuzetih obe? anja, kao i nada da je mogu? e nadvladati ograni? enosti što ih po

ili kanoničkim kurijama te da liturgija ne služi kako bi oni bili u središtu pozornosti, već kako bi zajedno slavili Stvoritelja i puku približili vječno Kristovo učenje.

i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. Blagoslovi Abrama govoreći: »Blagoslovljen Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje I blagoslovljen Bog Svevišnji koji ti u ruke preda neprijatelje«