posljedica te osnovne zablude kršćanstva. Ovakvo bi tumačenje bilo opravdano, kad ne bi zanemarivalo Isusa kao Bogočovjeka . Uz dostojanstvo čovjeka ide i sloboda. Možda ništa ne može tako duboko povrijediti čovjeka kao prisiljavanje da vrši

kojoj je npr. vidljiv trag isplakanih suza, označava Njegovu ljudskost. No, lice je to jedne iste osobe, Isusa Krista Bogočovjeka . Desna strana dopunjena sama sobom pokazuje Lice koje zrači mirom, božanskom harmonijom, pažnjom i toplinom pogleda

. U tome ogledalu promatramo cijeli Isusov život« u želji da ga nasljedujemo »(usp. 2 PJ 20). Isusa promatramo kao Bogočovjeka , u njegovom zemaljskom životu: u otajstvu Utjelovljenja, njegovog života u skrovitosti, u javnome životu, u

s oltara, što Božić u bîti je ne umjetna sapunica inscenirana u šoping centrima, nego silazak Boga na zemlju, tijelo Bogočovjeka . Božić je poljubac (u deset je najtraženijih riječi na internetu) Neba zemlji, Boga čovjeku. Ne flert (isto u deset

toga dolazi divljenje, uzvišenje koje je Božje djelo. Bog ga je uzvisio u ime Gospodin. Ono je nad svakim imenom. U smrti Bogočovjeka leži tajna života za sva stvorenja. Sva stvorenja se Kristu klanjaju njegovu čovještvu.

iz položaja lika koji je prikazan, načina kako se drži, odjeće u koje je odjeven i predmeta što ga okružuju. Isusa kao Bogočovjeka označuje zlatna kruna u obliku nibusa sa križem, znakom pobjede nad grijehom, ukrašenim dragim kamenjem. Krist je

rata i Hrvatske. Bogočovjeka Isusa Krista, proslavljajući ga u svakom činu mise, tako u ovu današnju napose uključujemo vukovarsko i hrvatsko

S vjerom u Isusa Krista hrabro se zauzimao za ljude. Nije se bojao nikakve opasnosti jer je uvijek hodio s mirom i vjerom u Bogočovjeka , Isusa Krista.

. Ne svodi se jednostavno na zagovor niti na brižljivost nego ima vezu i proistječe iz samog čina Marijina rađanja Bogočovjeka te se nastavlja i upotpunjuje na istoj liniji, na suradnji u ostvarivanju ljudi Božjom djecom u Kristu. [ 32 ] Kardinal

Katoličke crkve nalazi se u njezinom identitetu s Kristom. U Crkvi i po Crkvi se nastavlja spasenjsko djelo Krista, Bogočovjeka , koji je svojim zemaljskim životom započeo to djelo koje će trajati do njegova ponovnoga dolaska. Crkva je nastavak

nade je uskrsnuće Krista, kojega u tom smislu ne promatra kao Pavlov princip, nego kao vjernost Oca u ljudskoj patnji bogočovjeka Isusa. Proroka iz Galileje odbacile su sve strukture njegovog vremena. Za židove i čuvare Zakona bio je bogohulnik (

se molio Oprosti im jer ne znaju šta čine, trebalo bi dovesti do takvog stava i kod sljedbenika, te misli, te ideje, tog Bogočovjeka što na žalost nije bio slučaj, jer su se mnogi krili iza simbola raspeća i ubijali neistomišljenike, misleći da tako

da u današnjem društvu nije lako biti kršćanin, katolik, vjernik. Bogočovjeka uvijek je praćen onim što je vidljivo i spoznatljivo svima. No, jednako tako u tome događaju postoji ono što je

temelj svake laži i zavođenja: Bit ćete kao bogovi, koje će čovjeka na kraju vremena rastaviti od Boga i Krista Bogočovjeka . Tom čovjeku-bogu u liku Antikrista mnogi će se pokloniti na kraju vremena kao iluziji vlastite božanskosti. Ali