stvari. - Onome koji ulazi u meditaciju uvelike će koristiti da uđe s velikodušnošću i darežljivošću prema svome Stvoritelju - Ako se u meditacijama ne javljaju nikakvi pokreti, bilo utjehe, bilo suhoće, niti osjećaja djelovanja i kojega duha,

. Na početku ljudske povijesti s drva spoznaje dobra i zla ubrali su prvi ljudi plod neposluha i nepovjerenja prema Stvoritelju . Sad uzimamo sa stabla križa moga Sina, kojem je hrana bila vršiti volju Očevu. Pomislih kako ovdje prestaje zla kob

svjetlost, ugodan osjećaj ekstaze, a sve to opstoji u harmoniji i zajedništvu. Osjećaj neograničene ljubavi prema Stvoritelju i od Stvoritelja. Sve tako bi u vremenu i prostoru do jednog trenutka kada za jednoga svjetlost nije bila dovoljna

kada za jednoga svjetlost nije bila dovoljna svjetlost, a ekstaza više nije opstajala u harmoniji. I tada reče svom Stvoritelju i riječ ga odbaci u vječno progonstvo. Duše u blizini svjetlosti Stvoritelja u svojoj neograničenoj ljubavi

jaka i okrutna zima. Lišen svake njege, na otoku Sancijanu pred obalom Kine ujutro 3. prosinca 1552. predao je dušu svom Stvoritelju , nakon što je po svojevrsnom obraćenju proveo život u najpožrtvovnijem radu za duše.

Domovinu Blago onima, koji umiru u Gospodinu. Neću propustiti ni jednu priliku da pomognem siromašnim dušama. Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, otpusti svojim pokojnim slugama i službenicama njihove grijehe da oni, našom prošnjom,

u jesen 1517. g. s Lutherovim tezama za "Raspravu o objašnjenju snage oprosta. "« 95 teza »su postale pojam i tek je u... Stvoritelju , prodre zavist u njega, te se on dosjeti lukavštine, kojom bi Adama odvratio od istine, eda bi on s njime skupa

zauzima za Isusa: Stvoritelju moj, kako može podnositi tako milosrdno srce, kakvo je Vaše, da se ono što je učinjeno tako žarkom ljubavlju Vašega Sina

jaka i okrutna zima. Lišen svake njege, na otoku Sancijanu pred obalom Kine ujutro 3. prosinca 1552. predao je dušu svom Stvoritelju , nakon što je po svojevrsnom obracenju proveo život u najpožrtvovnijem radu za duše. Svetog Franju Ksavera smatraju

svoju nekompatibilnost. Deistička i naturalistička perspektiva dovela je do tvrdnje da je stvorenje neovisno o stvoritelju , odakle sve više individualističko shvaćanje univerzalnosti ljudskih prava. Doguran do svog logičnog kraja,

, u prirodi, kao da smo prirodniji, kao da smo bolji, bliži jedni drugima i sami sebi. Kao da smo bliži Nebu. I svome Stvoritelju .

biće koje upravo požudno trči za darovima Zloga, a kada okusi otrov njegovih darova, trči poput nezrelog derišta Stvoritelju tražeći pomoć i zaštitu, premda mu plodovi u Božjem vrtu i nisu ne znam kako primamljivi pa treba očekivati ponovni

općoj audijenciji moga pontifikata. Stvoritelju na lijepom vremenu koje nam daje sada dok još zima traje.

krhkost ljudske egzistencije i kratkotrajnost zemaljskog života. To je mjesto gdje jasno doživimo svoju ovisnost o Stvoritelju . Groblje je i mjesto gdje doživljavamo da se život ne odvija samo na zemlji, nego da još negdje živimo, da još nekamo iza

i za društvo štetna religioznost nastaje kao posljedica upornog potiskivanja istine o jedninom i pravom Bogu, Stvoritelju svega vidljivog i nevidljivog. Pavao ide tako daleko da jednu takvu dekadentnu religioznost vidi kao očitovanje