nama neskladom grijeha ranjena, narušena. Došašće želi u nama pobuditi novi elan za uvijek sve svjesnije i založenije suobličenje Kristu po svjesnom življenju svog kršćanskog identiteta, da postanemo iz dana u dan kristolikiji. To je smisao

točku koju, prema Vinku, igra Božja volja, kao osnova i razlog njegove duše. Sam ju je Belly vidio u svoj jasnoći: Suobličenje njegove volje Božjoj volji bilo je glavna krepost tog zrelog čovjeka, krepost koja je utjecala na sve druge kreposti (

Kristu proslavljenom nego i onomu koji je prihvatio put poniženja i trpljenja i na tom putu ušao u slavu uskrsnuća. Naše suobličenje takvom cjelovitom Kristu događa se obredno u trenutku krštenja. To što se u obredu krštenja događa simbolično,

je po sebi sveto, ali Bog očekuje da bude kao takav i priznat, da ga svi posvećuju, i to svojim životom klanjanja, hvale i suobličenja njemu. Božje kraljevstvo već je prisutno, ali da bi došlo do svoje punine potrebno je da svatko prihvati Božje

, makar se pojedinom vjerniku ne daju svi, jer daju sakramentalne milosti, oproštenje grijeha, božansko posinjenje, suobličenje Kristu Gospodinu i pripadnost Crkvi. One koji ih primaju Duh Sveti ozdravlja i preobražava.

sakramenta: krštenje u pravom smislu, koje označuje i izvodi umiranje grijehu i ulazak u život Presvetoga Trojstva suobličenjem s Kristovim vazmenim otajstvom. Najznakovitije biva krštenje trostrukim uranjanjem u krsnu vodu. Međutim već od

' pečat ' po kojem kršćanin sudjeluje u Kristovu svećeništvu i pripada Crkvi prema različitim stanjima i službama. To suobličenje s Kristom i s Crkvom, ostvareno po Duhu, neizbrisivo je; u kršćaninu ostaje zauvijek kao pozitivno raspoloženje za

potvrde ukratko bismo mogli izraziti ovako: Duh Sveti usavršuje i dopunjuje u nama unutarnju sličnost Kristu ( suobličenje Kristu) što nam je darovana na krštenju; potvrdom se krštenik potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu (

i sakramentom umirućih (zapravo izlazecih - sacramentum exeuntium). Sakrament bolesničke pomasti dovršuje naše suobličenje sa smrću i uskrsnućem Kristovim, što ga je sakrament krštenja započeo. On nadopunjuje sveta pomazanja koja

civilizacijom niti se s njome suobličiti, iako je bilo raznih snaga unutar Crkve koje su baš na tome radile i imale cilj suobličenje Crkve i kršćanske vjere s modernim gledanjem na svijet. Da se Katolička Crkva htjela »izmiriti« s modernim svijetom,

poduzeti. Stvarnost je upravo suprotna: premda se na nadnaravnoj razini po sakramentu krštenja dogodilo neopozivo suobličenje s Kristom, da bi krštena osoba pokazala svoje pravo, novo lice, nuždan je osobni napor. Da bi ono što se dogodilo na

dostojanstvu? U svakom slučaju, Isus postavlja druge kriterije ljudskog dostojanstva, od kojih je svakako najveće: suobličenje s Kristom. Čovjekovu težnju za srećom Bog ispunja, ali preko iskušenja i protivljenja. Žeđ za moći on obraća u

, nego da bi on bio mjestom na kojemu se, u ljubavi i jedinstvu, lakše živi onaj krajnji cilj, a to je posvemašnje suobličenje s Kristom.« Ovo hoću reći, braćo: vrijeme je kratko. Odsele i oni koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju »(1 Kor 7, 29)

molitvi, zajedništvu i otvorenosti jednih prema drugima. Kao slabi ljudi htjeli bismo primiti plodove uskrsnuća bez suobličenja Isusovoj poslušnoj ljubavi, ali nas On uči da je to jedini put.

euharistijskog slavlja, nakon svoga obrednog prikazanja Bogu i braći, to i u životu ostvariti. U tome se i sastoji suobličenje otajstvu Gospodnjega križa, na koje biskup reditelj poziva novozaređenog svećenika, kako smo maloprije rekli. Kao