i mene. Našo se tu opet onaj sluga, pa veli: - Svitla kruno, to je fale vridno, al ' moj već zna kazati ,
se čvorgama načičkala. A momak poviče za njim: - Svitla kruno, zanovetat ' mi može onaj, ko me nečem uči
je l ' krv crvena je l ' žuta, pa veli: - Otići ću ja , svitla kruno, al ' mi je žao, što mi niste dali vrimena ,
, jer mi svi iz jedne jidemo. - Pristajem ja , svitla kruno, samo ja imam i jednog patka, - pa da se i
čas osvane kod starog kralja, pa mu laže ovako: - Svitla kruno, ja sam se okladio s jednim pobratimom, da
odma ' ode prid kralja, pa nek on opet prisudi. - Svitla kruno, - kaže njemu čoban, - ja se opet kladio s
? - zapita ga kralj, čim ga je vidio. - Baš tako , svitla kruno, i opet je stvar oko konja. - Da čujem .
al ' starac Petar veli: - Ta kako su prošli , svitla kruno, kralju? Tako, da se Krtina može sakrit
. Dojde pred kralja, pa mu govori: - Evo me , svitla kruno, kako ste zapovedali, da dojden. Kralj se
Velikoga od Karla cvatuće kolina svitloga svitle naše kuće. Kod njeg vrimeniti okrug od nebesa
, što je ružna tmina, kažu zlatnu goru, što je svitla sina. Ah, neka se služi svaki drugim okom, da se
, koji scine, da je ona kuća, gdi ona prosine , svitla i moguća, i da dili blago slipa vila svima, i kad
. Tuđa je i cine male ona fala, koju od starine krv svitla jest dala. Još je uzrok stida unukom izrodnim
biva neg da rastuć tako i svitlije siva. Onda svitla vila, ne znam, ili skoči il odleti, - krila ne
sakriva. Trepti, mirno nije zlato sunca svitla , žari se i vije na priliku vitla. Srce