svog sina Pelopsa i poslužio ga bogovima. Za svoje grijehe kažnjen je na vječnu glad i žeđ u Tartaru , s okrepom nadomak ruke koju nikad ne može doseći. Usput budi rečeno, niobij je dobio ime po

. Perje je otpalo, a Ikar je našao smrt u moru ispod sebe. Tartaru , vezan lancima za užareni točak. Iksion je bacio svojeg punca u vatrenu rupu, ali ga je Zeus

poslati svoga izaslanika. Tartaru i njegovim suradnicima na svemu učinjenom u njihovom proteklom četverogodišnjem mandatu.

. Lidija je također dom mitološkog Tantala, koji je zbog uvrede bogova osuđen na vječne muke u Tartaru . Osuđen je na vječnu glad i žeđ s vodom i voćem samo malo izvan njegova dosega.

, tj. vječno. Cijelu vječnost mora provesti okrečući se na tom zapaljenom i vatrenom kolutu u Tartaru , mjestu u podzemlju gdje ispaštaju najveći kriminalci.

mješavina meda, vode, voća, sira, maslinovog ulja i ječma. Zbog krađe Tantal je osuđen na muke u Tartaru , koji je bio ispod Podzemlja, koliko je Podzemlje ispod nebeskog svoda. Pedeset kćeri

je uvrijedio bogove te je nakon smrti osuđen na vječnu žeđ i glad. Morao je stajati u jezercu u Tartaru , koji je bio mjesto kažnjavanja u Podzemlju. Svaki put kada bi se sagnuo po vodu, ona bi mu

sa bogovima, stavio je na kušnju njihovu moć sveznanja. Zeus ga je kaznio tako da mora u Tartaru vječno stajati žedan u vodi, a kad bi poželio zagrabiti vodu ona bi se povukla

ulogu, kao donositeljica pravedne pobjede. Kad nisu opsjedale zemaljske žrtve, živjele su u Tartaru gdje su mučile proklete duše

uz pomoć sina Krona. U ovoj ih je inačici mita u Tartar poslije zatvorio Kron. Tartaru čuvala strašna Kampa, ženski zmaj, sve dok ih Zeus nije oslobodio, a Kampu ubio [ 3 ]. Naime, Geja

posvećivati liječenju smrtnika i besmrtnika. I bio bi ga Zeus zauvijek zatočio u mračnom Tartaru , da Apolon u svog oca ne izmoli milost za sina, pa je umjesto da skonča u podzemnom svijetu,

pomutnja te noći potresala zemlju i Olimp, ljude i besmrtnike. Nikta, boginja noći, strašnom Tartaru , bogu tmine, rađala je potomka, ali od silnog napora izgubila je moć da ugasi danje svjetlo, a

nema dna, vetrovi ga pustoše. Za treću veliku reku (koju on naziva Piriflegetont) ukazuje da u Tartaru formira ognjeno jezero: »... U blizini svoga izvora se ruši u golem prostor koji bukti jakim

pripazi, jer je sipa plahe i hirovite naravi i uvijek je na oprezu. "Prenjeli su vrhovni bogovi Tartaru Posejdonov savjet i on skoči u more, dopliva do ruba Okeana i zaroni do mračnog dna. Kad mu se oči

vidim razloga zašto ga on ne bi jeo ako ga to veseli. Kao što ne vidim razlog zašto se ja ne bi ubila u tartaru (kojeg OBOŽAVAM) samo zato što njemu tartar nije fin.