Pagan), po načelu obrnutog diskursa (reverse discourse), kako bi to opisao Michel Foucault (1926. - 1984.). Teodozije I. Veliki (Flavius Theodosius Augustus) (347. - 395.) godine 380. proglasio kršćanstvo (Rimokatoličku crkvu)
Branimira u Ninu papa Ivan VIII. 879. g. je priznao Hrvatsku kao suverenu državu. U to vrijeme u Ninu je stolovao biskup Teodozije . Stoga je Branimirov križ simbol ne samo zadarske nadbiskupije nego i cjelokupne povijesti i kršćanske kulture
građevine za službu Božju, a zvale se se memoria (martyris), martyrium, basilica, ecclesia i dominicum. Teodozije 381. godine u cilju učvršćenja Rimskog Carstva proglašava kršćanstvo jedinom i državnom vjerom, te daje sve bivše
i religija. Najistočnijim etničkim prostorom današnje Hrvatske, još prije dolaska Hrvata na to područje, rimski car Teodozije Veliki povukao je 395. godine, granicu između Istoka i Zapada. Na hrvatskom etničkom prostoru europski
slavlju održanom u ninskoj prvostolnici, nekadašnjoj ninskoj katedrali u kojoj su stolovali slavni ninski biskupi Teodozije , Grgur, Divnić i još njih 78, koliko ih je stolovalo u Ninu do 1827. godine kada je ninska biskupija pripojena Zadarskoj
" - naime, kad je Rimsko carstvo postalo preglomazno, preveliko i prekomplicirano za upravljanje i sigurnost, car Teodozije je 395. god. odlučio Rimsko carstvo podijeliti na dva bloka: Zapadnorimsko carstvo sa sjedištem u gradu Rimu, i na
u našem životu i molitvi, nadati se u svim radostima i teškoćama života. Teodozije daje prvim kandidaticama redovnička odijela i nova imena. Prima ih u treći red sv. Franje i naziva Sestre sv. Križa.
poziva s. Mariju Tereziju da preuzme vođenje novoosnovanog ubožišta i škole u Näfelsu. Teodozije osniva bolnicu u gradu Churu. Napredak i vodstvo nove ustanove povjerava s. Mariji Tereziji. Slijedeće godine
kuća matica. Teodozije ga je kupio 3. rujna 1855. To je bio početak nove Kuće Matice Churski biskup je 3. lipnja priznao kupljeni dvorac za Kuću
. Teodozije je htio pomoći i tvorničkim radnicima, dati im zaradu i brinuti za njihove duše. U tu svrhu je otvarao vlastite tvornice
želju za potpunom vlašću nad crkvom. Nažalost, zamalo je to postigao, ali nije uspio u svojim nastojanjima jer je Car Teodozije II izdao zakon po kojemu je određeno da Patrijarh iz Konstantinopolja ima istu vlast kao i onaj iz Rima (Leg.cod. de sacr
, sastavljen od nekoliko većih i manjih špilja. U jednoj od tih špilja živio je svetac koga se danas spominjemo, Sv. Teodozije .
ili zlo. Tome se učenju usprotivio sveti Augustin, te je ono već bilo osuđeno na mjesnim sinodima. Teodozije II., a predsjedao mu je Ćiril Aleksandrijski, koji je započeo rad sabora 22. lipnja 431., prije nego su uspjeli stići
papin osobni predstavnik Filip, koji potvrđuju sjednicu sabora održanu 22. lipnja, a s njome i Nestorijevu osudu. Teodozije odlučuje svrgnuti i Ćirila i Nestorija, te ih baca u tamnicu, no kasnije ga papini izaslanici uvjeravaju da prihvati
antičkih igara, koje je nakon priznavanja kršćanstva službenom religijom Rimskog carstva 391. godine ukinuo car Teodozije , polako se vraćala u Europu još od 17. stoljeća kada su neka sportska natjecanja približno slična Olimpijadi