tuge traju u nama koliko i sjećanja - razgovjetna topla čežnja - mladošću krijepe, nadom bogate - tvoje spasonosno ime - utapam se u sreći ponovljena susreta - dugo spremljene želje za daljinom - putovanja su prozori s vidicima - bijeli oblaci
za Dalmatinca i zbog tipične južnjačke nesnošljivosti prema magli selim u Šibenik. Tako sada, kao šibenska nevista, utapam pogled svakoga dana u velikom plavetnilu i uživam u zagrljajima svojih klinaca. A imam što i grliti njih troje. Toliko
bolnice, nisam se više mogao ni približiti moru. Svaki put pozelenio bih od straha. Svake noći sanjao sam isti san - da se utapam prisjeća se Krešimir Butković.
bića U obrisima sutona Razlijevam boje po nama I sretna sam u tim svojim Razmišljanjima U plavim bojama mora Utapam žutu boju sunca Zajedno sa Suncem Tonem u samo meni Prepoznatljiv mir Ruke širim Dubinama plovim Daleko od dna Ispod
, ali nije imao izbora, izbrojio je novac. Bilo je točno 100 eura, poljubio bakicu i rekao: utapam .. Bojažljive, tamno obojane, uznemireno balončiće prave.. Utopljene misli u talogu ove moje prve jutarnje kave..
hladne i otupjele misli razbijam u komadiće nek i dalje lutaju neshvaćene utapam ih polako nižem na lanac tišinom sobe jedna za drugom nisku čine jedne me vedre druge me oblače one su dio mene same čudne
kosu. 19. Drži starce za ruku i jezivim glasom im šapći: "Vidim mrtve ljude..." 20. Dok se tuširaš ili kupaš deri se: " UTAPAM SE POMOĆ "
jedne glupe grupe budala s Medvednice. Ne znam sviđa li vam se drugi dio, nisam baš raspoložen za zajebanciju jer se utapam u očaju ali to je najbolje što mogu u ovakvim okolnostima. Ne znam jesam li što zaboravio ali i bolje ako jesam, ionako je
monotonija naših života, odgovara nam promjena ritma, priuštiti ću si bolji komad garderobe (eto izlike)... i opet se utapam u prosječnost, u masu, prihvaćam pravila...
ga isprale. Misli su mi, vjetrom nosene, k tebi pobjegle, dok spavas da te pomaze.. ogrnuta u modri plast noci u samoci se utapam . Pogled na sat tjeskobu donosi, jos vise obeshrabruje, jutro samo sto ne svane.. nebo oblaci boje dana odijelo od
iskonska žena utapam žeđ čašama naiskap i ne slutim da u zamku godinama korakom zaplićem dušu krpam ničim shvatih da zlo želi otrgnuti srce iz
jezik, grlo, utrobu i trenutak, samo trenutak, osjećam toplinu. Odmah zatim ledena pustoš ponovo je tu. Pijem ponovo: utapam se, gušim sjećanja, ali usprkos omami, ona su i dalje tu. Čuče pored mene, eno tamo u kutu, jasno ih vidim. Ne, nisam pijan
slušam i proglašavam pravilnima. utapam u samozadovoljstvu. Tjeraju me na to da budem još bolji. Hvala vam stoga na tome, dragovići. A vi nastavite, jer što
želim, bez toga ne mogu... To mi ispunjava dan, kreira život. Što se onda zbrajam? To bi trebalo biti TO Tko mi je kriv što utapam vrijeme u besmislu svojih misli pa me one blesave i loše složene varaju i navlače? Tko mi je kriv što upadam u neke (kad
... aite... pa - pa utapam tugu... ljudovi... iam nagle promjene raspolozenja. iskreno... ne znam sta mi bi? pojma neam... pubertet je prosao