da je ona u sebi svesna. A sebe kao materijalnu pojavu, vančulno opažamo u sebi kao svest i po načinu vančulnog opažanja sebe
sebe u sebi. vančulno iskustvo sebe kao jastva, tj. sebe kao svijesti, zato jer je
misli, dovoljno je da opazimo (nije bitno da li čulno ili vančulno , naučno ili nenaučno, svejedno) i znamo da su to psihičke
, zato jer nije materijalna. Nije ju moguće spoznati ni vančulno . I nikako ju nije moguće spoznati. Samo i jedino ju je moguće
mogu doći po načinu oslananja na čulno iskustvo, već samo na vančulno , tj. na iskustvo šta mi sami kao svest jesmo, kako postojimo
postoji i da možemo da ga percipiramo, ali ne čulno, već vančulno , u sebi, kao sebe same u svojstvu sile zvane« svest », sa
ga vidimo samo kao materijalnu posledicu. A kada ga gledamo vančulno , iznutra, tada ga vidimo kao uzroka, tj. vidimo ga kao svest
¶ vanculno ) u vidu VIDJENJA i OSECANJA tih dvaju stanja, koje nam
ovu istu pojavu (energiju-materiju) posmatramo u sebi, vanculno , tada je spoznajemo kao psihicku pojavu i proces u vidu
saznaje je izvan domasaja cula. To je Svest. Nju spoznajemo vanculno . Shvati, Svest je ono koje ima SPOSOBNOST da spoznaje
, tj. mora da ostavi cula i nauku i pocne ta polja da percipira VANCULNO . Jer Istina o tim poljima se moze spoznati samo VANCULNO.
VANCULNO. Jer Istina o tim poljima se moze spoznati samo VANCULNO . Onaj ko to i uradi moze da vidi STA ta polja SAMA ZA SEBE JESU,
bi on spoznao Istinu o tom POLJU, treba samo da odbaci cula i vanculno zaviri u SEBE SAMOGA, tj. u samo srediste tog POLJA. I
radnji i proces, tj. kao DOGADJAJ. A ako je pozmatramo vanculno , u sebi, onda je vidimo kao POLJE SVESTI
psihickim sposobnostima spoznaje, koje svest opaza vanculno ¶