je u pitanju Krleža, hrabrost pisca i hrabrost osobe nisu bili na istoj valnoj duljini. Pored njih tu se našao još i Davor Velnić , s obzirom na svoju negativno intoniranu knjigu Č itaju ć i Krležu s optativnom podnaslovom odrednicom A da ga nije bilo

s optativnom podnaslovom odrednicom A da ga nije bilo.... Inače, podsjetimo da je na 20. stranici svoje knjige Davor Velnić zabilježio sljedeće: Knjiga Mladena Kuzmanovića povukla mi je misao jednom piscu kojeg sam prestao čitati prije

mi je misao jednom piscu kojeg sam prestao čitati prije dvadesetak godina, možda čak i ranije, još na studiju (Davor Velnić : Č itaju ć i Krležu; a da ga nije bilo... Rijeka: Adamić, 2001.). Zanimljivo je da usprkos tome što je prije nekoliko

na koje se u spomenutom dokumentu poziva bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Wolfgang Petritsch. Velnić je apsolutni diletant. Bavio se vanjskom trgovinom, ništa ne zna o enciklopedistici, još manje o književnosti. Njemu

izbora delegata za nedavno održanu konvenciju SDP-a, kad na liste nije izabran njegov glavni suradnik Vladimir Velnić . On se kandidirao u četvrti Donji grad, koja je davala pet delegata, ali ga članovi njegove podružnice nisu izabrali,

, šarolikom i zanimljivom društvu. (Razgovarao Boris VINCEK) Velniću i uredništvu Vijenca

nekoliko godina prije pristupila nakon neke promocije u Muzeju Mimara i predstavila se: Vi me još ne znate, ja sam Davor Velnić , upravo sam se počeo baviti književnošću; odlučio sam postati svjetski pisac Kad se dugo bavite kritikom često vam

: Ništa hrvatski pisci ne znaju, ja sam godinama živio u inozemstvu, ja ću svima pokazati Nekoliko godina potom Velnić je objavio knjigu o Krleži, jedan smiješan pseudoliterarni pokušaj obračuna s velikanom; on će korigirati Lasića i

127 znakova, gotovo dvadeset standardnih novinskih kartica). Nije mi poznato je li uredništvo Vijenca samo pozvalo Velnića , tog uglednog poznavatelja enciklopedistike i znanosti o književnosti, da napiše prikaz enciklopedije, ili je pak

ponudio. U oba slučaja uredništvo je sebe diskvalificiralo kao nekompetentno i intelektualno inferiorno. Davor Velnić ništa ne zna o enciklopedistici, još manje o književnosti; ne treba mu to ni zamjeriti, završio je ekonomski fakultet,

pisanje teksta o najkompleksnijem enciklopedičkom i književnoznanstvenom projektu u hrvatskoj kulturi Pa, Velnić je katastrofalni neznalica, on uopće ne zna tko je tko u hrvatskoj književnosti Njemu je jedan Krleža ideološki

pisani bitno drugačije nego u biografskim leksikonima: sa znatno većim udjelom interpretacijske građe. Velnić očito nije bio pri čistoj svijesti kad je pisao svoju paskvilu jer izmišlja posve nepostojeće stvari: govori o

?. Zapravo ocjena enciklopedičkog i književnoznanstvenog kredibiliteta enciklopedije nije nešto do čega je Velniću osobito stalo, jer je i sam svjestan da tom poslu nije dorastao. Ono što njega osobito privlači jest izricanje

dovoljno državotvorna, dovoljno ispravno nacionalno orijentirana, dovoljno antikomunistička? Ma tko je uopće taj Velnić da on izriče pravorijek je li netko dovoljno dobar Hrvat? Pojavio se niotkuda devedesetih, sam govoreći o tome kako

da mu uzme mjeru, njemu i njegovoj enciklopediji. No, da se tu radi samo o meni, s gađenjem bih bacio u smeće Vijenac i Velnića u njemu Ne bih se ni osvrtao Ali na ovoj je enciklopediji radilo tri stotine ljudi, svatko tko nešto znači u hrvatskoj