je vezan za naše najstarije pisce Dubrovnika, Hvara, Zadra i drugih. Posebne studije posvetio je velikom piscu Mavru Vetranoviću te Marinu Držiću. Jedan je od utemeljitelja manifestacije Dani hrvatskog kazališta.

poetske ispovijedi. Vetranoviću (Zadar 1959), lako uviđamo pred kolikim se teškoćama predesetih godina zatjecao mlad proučavatelj hrvatske

vrijednost. Vetranoviću rješavao na različite načine. S jedne strane, djelomično je još uvijek respektirao Kombolovu psihologističku

inkompetencije, nego kao pozitivan program, gotovo kao vrlinu spjeva ili barem kao izazov tumaču. Vetranoviću , Držiću i Barakoviću posebno ističem zato što vjerujem da preko njihovih karakteristika stječemo najbolji uvid u

se ja trebao ispričavati nekomu zbog toga što jesam i što jest moje kulturno nasljeđe. Ma dajte... Vetranoviću uskoro ugledati svjetlo dana? Naime, jedan ste od rijetkih koji se sustavno i analitički bavio Vetranovićevim opusom

opusom, a on se drži jednim od najzahtjevnijih u studiju starije hrvatske književnosti. Švelecova studija o Vetranoviću stara je nekoliko desetljeća, nedostaju nam novi pogledi i analize Da, doktorirao sam tezom o Vetranoviću. Poslije

studija o Vetranoviću stara je nekoliko desetljeća, nedostaju nam novi pogledi i analize Da, doktorirao sam tezom o Vetranoviću . Poslije sam napisao i niz radova o tom piscu. Njegov je opus, ne kvalitetom, doduše, nego gledano književnopovijesno

nastali u posljednjih desetak godina. U dijelu o starijoj književnosti autor piše o Šišku Menčetiću, Mavru Vetranoviću , Nikoli Nalješkoviću, Ivanu Gunduliću, a od autora novije književnosti bavi se Krležom, Cesarićem, Šoljanom.

(14. IX. 1552), Ribanje i ribarsko prigovaranje (pisano u obliku poslanice J. Bartučeviću 14. I. 1556), poslanica M. Vetranoviću (1. VII. 1556) i drugo prozno pismo M. Pelegrinoviću (20. X. 1557).

opisao i posvetio J. Bartučeviću, datirajući završetak spjeva sa 14. I. 1556. Iste godine, 1. VII, uz poslanicu Vetranoviću šalje mu i svoj spjev, tužeći se na starost i bolest. Ipak, u svibnju 1557. polazi brigantinom na dvadesetpetodnevni

te lirske pjesme I kliče devojka, zatim poslanicu Graciozi Lovrinčevoj (bez datuma), Bartučeviću od 14. IX. 1552, Vetranoviću od 1. VII. 1556, talijanski sonet posvećen AntunuLuciću te talijansko pismo hvarskom liječniku Vincencu Vanettiju.

Hektorovića, nastalog 1556. god., gdje se pjesnik zahvaljuje hrvatskom pjesniku dubrovčaninu benediktincu Mavru Vetranoviću na poslanim sadnicama čempresa, oleandra, jasmina i indijske smokve.

M. Pelegrinovića i P. Hektorovića, o usporedbi jedne Boccaccciove novele i Držićeva Dunda Maroja ", o Vitezoviću, o Vetranoviću i dr. Nikola Kolumbić bio je vrstan stručnjak čije je temeljito poznavanje tekstova i literarnohistorijska

povijest, mora ući u legendu. Prije Tadijanovića to se dogodilo u šesnaestom stoljeću dubrovačkom pjesniku Mavru Vetranoviću koji je doživio skoro sto godina i kome su se divili i Marin Držić i Petar Hektorović. Tadijanović je, osim toga,

stručnjaka, kaže Slobodan P. Novak, koji bi mogli utemeljeno pisati, primjerice, o dubrovačkom pjesniku Mavru Vetranoviću pa ni ta knjiga još nije napisana