navriješe. Osjećam se blaženo. Ili blazirano? Ugušio sam se u nekoj pregradi broda i sad posljednjim nitima svijesti vizualiziram Djeda Mraza. Barem nešto lijepo u toj mojoj hladnoj, turobnoj grobnici ".

od mene. Primam intuitivnu informaciju da ću je u ovom životu opet sresti, a da do tada u trenucima usamljenosti vizualiziram mali križić sa ljubičastim kamenom, da me podsjeti da nisam sam. Kasnije tijekom dana osjećam vibriranje u području

s G4 "tornja" skinem duplikat teksta i po povratku na njega spremim novu verziju. vizualiziram novu generaciju računala. Ja sam došao s idejama o sklopivim tipkovnicama, proširivom sidrenom letvom koja bi

hranu i sokove za bolnicu, a zatim idemo prema Lovranu. Trudovi me već malo žešće stežu i ne mogu šetati pa sjedim u autu, vizualiziram trudove kao valove koji dolaze i odlaze, polako dišem... Kasnije u bolnici saznajem da takav način disanja umara i da je

, i ne samo domaćim, proslavila nas je i u svijetu, a svaki put kad pročitam tu vijest, zanimljivo, u svojoj glavi ne vizualiziram već desetljećima u mom domu prisutnu plavu vrećicu, nego sliku gospođe Zlate Bartl. Pamtim njezin lik, koji je po mojem

druge, raditi glazbu kakva se sluša i ne biti originalan. Svoje radove snimam u svom studiju, snimam spotove kakve sam vizualiziram , promoviram svoju glazbu na načine na koje ja hoću i smatram da time najbolje pokazujem koliko volim ono što radim i to je

l) udističkom tehnikom vizualizacije ovo neka ostane između nas, jer je vrlo učinkovito, a ne bih da se pročuje. Naime, vizualiziram ružičaste baletne tute. B (l) og ih blagoslovija Oni o ustavu, replici, povredi poslovnika - a ja ružičaste haljinice,

se Lili i ja večeras smijale... vizualizaciji... vizualnom sjećanju formiranom iz emocija... ja prva: vizualiziram onako s leđa, face se uopće ne sjećam... oči ništa... prilično je amorfne građe i ima ogromnu guzicu... guzica to mu je

svaki dan više puta ponovim u sebi pozitivnu afirmaciju (misao pretočenu u riječ) ja imam savršenih 90 kila. Povremeno vizualiziram sebe vitkog i s tijelom kakvim želim imati.

Tomislava Pavelića. Slijedim njegovo poslanje u prostor - vremenu trenutka. Uranjanjem u plamen bijelog svijetla i vizualiziram nestajanje tijela. Ćutim kako se svjetlost širi i odnosi me u svijet metafizike, u skrovište bezuvjetne prisnosti.

Alati za odlučivanje, koji su sasvim dobri u nekoj situaciji, za neke druge su, očevidno, prilično pogrešni. Uvijek to vizualiziram s ovakvim primjerom - zamislite da decenijama kupujete boju za maljanje, a na kutiji piše bijela, kad otvorite i

zaplesati, samo sklopim oči i nađem se na nekom mjestu sa svojim plesnim tenisicama, uz glazbu. sve to stvaram u glavi i vizualiziram iza zatvorenih kapaka. Eh da... dugo nisam napisala ovako promišljen post mislim... a ti? uglavnom, moram učiti. Znaš

navedeno. vizualiziram onog oderanog čovjeka sa lanjske izložbe o ljudskom tijelu koji stoji, a preko ruke mu je prebačena vlastita koža. I on

vizualizacija: kreirajte svoj život ". Da njoj sve uspijeva što god si je zamislila kao cilj... Pa si onda i ja malo vizualiziram ....

na stranu stavljam i nedosljednost samog kapetana u nekim drugim situacijama, te ga u svrhu oslobađanja naše mašte vizualiziram kao dosljedno krutog Bligha koji ne odstupa od vojničke discipline koja osigurava (?) preživljavanje. D a ne bi bilo