nastupa. Rivers su sudjelovale u produkciji Marinkovićeve "Glorije" riječkog HKD Teatra (2003., redatelj Lary Zappia , nagrada "Marul" za glazbu na Marulićevim danima), predstave "Mir s vama" Gradskog kazališta lutaka Rijeka (2003.,

izabrano kao jedino iz naše zemlje. Prekrasnu lutkarsku koreodramu prema predlošku H. C. Andersena režirao je Lary Zappia . Slavuj je donekle iznimka u pogledu tragičnog kraja, premda je tijekom većeg dijela te bajke naše srce tužno i

da poput malog slavuja zaboravimo nanijeta zla, te da nekome tko nam čini nažao pružimo drugi obraz. redatelj Lary Zappia , iz programske knjižice Slavuja

(Ptice, Allegro con brio, Je l jasno prijatelju, Maršal) Zappia ,

, Maršal) Zappia

, režija L. Zappia, Zappia , uloga: Gđa. Smith

, Ćelava pjevačica, režija Larry Zappia, uloga: Gđa. Smith Zappia ;

članica Hrvatske drame od listopada 2003. Zappia , uloga: Maggie Sudjelovala u operi La serva padrona u ulozi Vesponea koja je snimljena za HRT. Često pjeva na opernim

, Grgina majka, udovica u ratu stradalog Hrvata, odlazi u Italiju s Talijanom, a Grga ostaje u domovini. Zappia gradio je predstavu na dvojezičnom govoru i korištenjem polildijalektalnosti talijanskih i hrvatskih sudionika

mehanizama i korištenja eholokacije u socijalnom ponašanju šišmiša. Zappia u riječkom Gradskom kazalištu lutaka našao je spokojno kreativno utočište, mjesto gdje je u proteklih pet godina

scenski jezik za pripovjednu prozu hrvatskog Andersena i u tome u velikoj mjeri uspjela. S Romeom (i Giuliettom) Zappia je pošao korak dalje, pa je u Shakespeareovom predlošku našao materijala za oporu kritiku jeftine seksualnosti

Slavuja Hansa Christiana Andersena, trudeći se i ovoga puta komadu dati izražen kreativni pečat. Zappia zamišlja bez izravnih spona sa suvremenošću, za razliku od Romea (i Giuliette), ispravno procjenjujući da će nježnoj

, što krhkoj Andersenovoj priči donosi više štete nego koristi. Drugi problem vezan je uz dramaturšku strukturu, jer Zappia nije u potpunosti uspio pronaći modus za neverbalan prijenos proznog materijala na scenu, pa osnovnu razumljivost

poslovično kreativnim sudjelovanjem riječkog glumačkog ansambla pripada u sam vrh hrvatske lutkarske produkcije. Zappia i u Slavuju nastavlja s odbacivanjem puno puta viđenih lutkarskih manira, pa je većina lutaka osmišljena potpuno

plijenili pažnju uigranim kreativnim neredom koji je u svakom trenutku bio izvođen s mjerom i vješto. Lary Zappia rijetko režira, pa su povremeni bljeskovi njegova zaigranog i originalnog kazališnog pisma u riječkom lutkarskom