blok na Novom Beogradu. Ispred nas odjednom izlazi crveni sportski automobil s velikim brojem trinaest na vratima. Zastajem dok mi srce počinje ubrzano kucati. Gledam Ervina, ali on naravno ne primjećuje ništa.

slikom pretočenom u uspjeli izričaj: visibile facere unitatis fidei et communionis principium et fundamentum. Tu zastajem , ostavljajući svakomu od nas da se pita što to svatko od nas čini vidljivim; za što smo zahvalni što su nam drugi učinili

svake duše, za sve one koji će tvoje djelo ljubavi nastaviti živjeti na ovome svijetu, unatoč nasrtajima zloga. I tu zastajem i pitam se: zašto to činiš? Pa ti si Bog, nevin, svemoguć, stvoritelj. Ti si pravi i jedini sudac, a daješ da te tvoje

i uma... pronalazim uzaludnost osmišljavanja iluzija i neuzaludnost pokušaja mjenjanja paradigme svijesti... zastajem pred vratima iza kojih se šire prostranstva slobode izričaja... iza njih mi se osmijehuju Platon, Campanella...

dok su Joso i Tetlo zaostali hvatajući dodatne kadrove. Vidim ispred sebe da ostatak ekipe polagano cupka pa onda i ja zastajem , bacam mozak na pašu, uhvatim pokoju sliku u aparat i uživam. Tako sam skoro i promašio stazu ali neam frke. Sad smo već

brda su se probudili pa laju i cvile, to me jako uznemiruje i zamućuje moj unutarnji mir pa odlučujem ući natrag u kuću. Zastajem putem i odrađujem još pokoji trud. Domagoj za to vrijeme u drugom dijelu kuće zove primalju da provjeri kako joj ide i da

na lopaticu za smeće i bacim u zelenilo. Ni jednog nisam ubio, i oni su Božja bića, neka žive. Gledam ponovo tužbu, zastajem na onom: Tužitelj nije kako to neistinito tvrdi tuženik tijekom Domovinskog rata i agresije na Republiku Hrvatsku

želim vratiti u krevet, njoj, njenom žaru, zagrljaju, ali mi Dorotea čita misli, pa dodaje: - Bježi Idi staroj Poslije. Zastajem pred vratima spavaće sobe stare. Ne želim ući. Znam što me čeka: gunđanje i prigovaranje. Čitav ubitačni mnogo puta

breme... zastajem . Mozda jer me na nekog podsjecas, ali sigurno jer osjecam da tada srce zadrhti,... Gokone (jednokrili Andjel

, sve je glatko. Glatkoću ispitujem još jednom, jezikom. Onda otkopčavam hlače, vadim ga i odjeven polako ulazim u nju. Zastajem negdje na trećini. Teško diše. Osjećam pritisak njenih koljena, privlači me prema sebi. Ulazim dublje. Tiha je.

po nalaze već obavljenih pregleda. zastajem , divim se kućama sa prekrasnim fasadnim štukaturama. Ima ih iznad ulaznih vrata, nad prozorima, balkonima â ¦ divota

pred nama u daljini ukazuje Špička i Zavetišče, koje nam je pružilo prenoćište prethodne noći. Još malo po siparu i onda zastajem kraj stijene s natpisom koji me već na usponu posebno dojmio, ali sam ga namjerno zanemarila. Ali sada pri kraju spusta u

su to mladići oko 20 - 25 godina, koji su stali da pojedu sendviče i okrijepe se, ajde ona boca jure i žuje, nju nisam vidio. Zastajem pored jednog auta i kažem dečkima idete na utakmicu? oni meni odgovaraju idemo, bravo dečki, ja kažem moramo uzet KUP,

prodorno komunicira i prekida me u komunikaicji i ispresijeca me svojim ludim tijekom misli s jedne stvari na drugu.. zastajem i povlačim se.. iz mene izlazi nesigurnost.. preispitujem stvari oko kojih sam sigurna inače i pitam se, da nisam možda

imamo sunčane naočaleâ ¦. sve vidiš, a nitko ne zna kuda gledašâ ¦.. zastajem pred kućom, dvorišna vrata zatvorena. Pokušavam ući i upsâ ¦ to nije bio pasâ ¦ psina od 70 kilaâ ¦.. zamalo da