Mehmed pašu, rodom iz Hrvatske (od 1553. kapudan paša, umro 1577.) i Pijale pašu (Visoki), rodom Hrvata (od 1631. ćehaja aga, 1642. kapudan paša, a 1643. vezir). Vidi: Seid M. Traljić, Organizacija turske mornarice u XVI. stoljeću,

da idu u rat. ćehaje Vladisava objedinjen kao jedan timar, i dat Madžaru (Ungurus) Ishaku, koji je upisan dole, na četvrtom listu, s one

. U trećoj dekadi sefera, 883. godine. (1917) ćehaja tvrđave Imocki. "(1920) Zbog toga je ovaj timar dat Jusufu, sinu Lulićevom?, uz obavezu da ide u rat. Pisano: u prvoj

) u posjedu stanovnika iz sela Godaljevo, baštine u posjedu stanovnika sela Baština od zemina Izgon, u posjedu ćehaje Abdije i njegovih suvlasnika... Dio šume Ilijasa, u posjedu Vida sina Petrije... zemin Suh i čair Slatnica sa

(zasad). ćehaje tvrađve Imotski - hajman u selu KRSTAC i hajman u selu Gorica

puteljka.U tvrđavi u Badnjavicama za vrijeme turske vladavine je bilo ukupno 12 osoba i to: dizdar (zapovjednik), ćehaja (njegov pomoćnik), imam (muslimanski svećenik), vratar, anbardžija (magaciner), tobdžija i šest vojnika (

gdje stoji osamdeset turskih pješaka. Uhvatiše jedno Ture i 15 konja i taj izda da je petsto Turaka sa Alajbegom i ćehajom u Podborju (kod Daruvara) ". Turci gube Viroviticu 1684. što je bio početak mira u ovim krajevima a oslobođenjem Požege

Ustanovili su da je Edina ranjena u tom automobilu, a potom izbačena na ulicu. Ćehaja , ranije poznatog policiji, koji je pobjegao s mjesta događaja i za kojim policija traga. M. M. i T. E. su privedeni na

. Klis je došao braniti kliški sandžak Mehmed-beg, sin Mustaj-bega, sestrića sultata Sulejmana II., a s njim njegov ćehaja Mustaj-beg Nurulahović. U Klisu je već boravio Ahmat-aga Baraković, Solinjanin Ahmed-spahija Omerpašić, kapetan

delije iz travanjskoga polja, vrve i vrzmaju se u logoru ove bosanske vojske. Njezini zapovjednici jesu sada vezirov ćehaja i molah, dočim je Avdurahim vezir imao kasnije stići iz Sarajeva.

vazal, srpski knez Miloš, koji s vojskom svojom stade s onu stranu Drine da Bošnjacima zakrči put preko Srbije. Kad je ćehaja po svojim porucima zatražio od Miloša da može bosanska vojska slobodno i mirno prijeći Drinu i prolaziti Srbijom,

podnositi od tako silne vojske Zato da je odlučio ne pustiti je u svoju kneževinu, pa makar se morao silom tomu oprijeti. Ćehaja planu od jada, čuvši taj odgovor i sazva begove i kapetane, kao poglavice vojske, na dogovor. Razumjevši ovi o čemu se

nije kadar osigurati nam slobodan prolaz kroz Šumadiju, neka se ne nada našoj pomoći. Na dva dušmana nismo se mi digli«. Ćehaja javi cijeli događaj veziru u Sarajevu, moleći ga da mu ili poruči što ima raditi, ili da što prije sam glavom stigne na

jer u tvrđavi nema hrane, a i pomoći nema niotkuda. - Ali Vidaić svrši. ćehaja nije dobio nikakova glasa o toj zgodi. U takvoj neprilici valjda ga je vezir pozvao u pomoć, još gdje zna da ima pristaša u

¶ ĆEHAJa . S njim bijahu: Husein-kapetan, stari Memić-aga, ajan srebrenički, Đul-aga sarajevski. Ova trojica bijahu jedini