, baš si dobro uradio, što si odero tog mačka i tako mi je već bila muka gledati ga, kako kod mene gladuje. ćutio , ko da mudrost, što mu se skupila pod kosom, čuva za sebe. Sad je obilio zube i on.
Benkovca. ćutio dašak iskonske Dalmacije.
podbode konja i odjuri duž sela, što je igda konj grabiti mogao... U njemu uzavrela krv, sad mu obrazi gorjeli, sad ćutio hladni zrak na znojnome čelu. Njemu je bilo da se povrati natrag, da gospođi Matković rekne jednu riječ, pa na njezin
je šta vidio niti šta čuo; to je bio onaj sretni čas, za kojim je on toliko čeznuo, to je bila ona slast, koju je on unaprijed ćutio i na koju se čovjek sjeća, kad prijeđe - ali sada u času; kada se ona zbiva, posve je nepojmljiva i nezamjetljiva, jer ona
ju za ruku. On i sada nije mogao vjerovati, da je njoj zbilja zlo, njeni uzdisaji nijesu ga ni najmanje dirali, niti je ćutio s njom istu bol. Posjediv jedan časak, bilo mu je kao da sjedi na iglama - te napokon upita služavku da li je gotov objed.
u ovom manastieru onda kada si izašao na dvor? I počeše iskat koliko je da je izašao iz manastiera i nađoše da bje slišao i ćutio one ptičice trista i četrdeset godina. I ovo ne bješe ptičica negoli anđeo u kipu jedne ptičice, koji toliko čudno
novca koje se nada dobiti. Dakle, ja srećom nisam bio žrtvom te gospode i uvijek sam pravio umjetnost za sebe i kako sam je ćutio ". Napisao je Odilon Redon jednom svom prijatelju.
samom izvoru duše.Oduvijek sam izvirao i oduvijek tekao samo nisam znao što s tolikom bujicom osjećaja.Nisam u njima ćutio mirise niti vidio boje.Dovoljni su mi bili za pokretanje, ne i za uživanje.S njima sam promatrao, ne i
već je odraz manjka nadahnuća za pisanje o pročitanom. Nadam se da ćete osjetiti barem djelić užitka kojega sam osobno ćutio , čitajući te knjige i pišući o njima.
. ćutio svijet oko nas. Bilo je dosta i političkih i socioloških deatalja o kojima sam mogao pisati, ali jednostavno nisam
puta. Ona koja te okrzne stropoštat će se. ćutio sam uvijek, sve godine, pri svim različitostima životnih putova i životnih zabluda. Stoga stojim danas ovdje, sedam
poklikom i smijehom. I sam se prepošt, koji je nekoliko puta spomenuo ludo bačeni novac na toliki sjaj i pozvanike, ćutio vrlo voljko u tako velikom, odabranom i veselom društvu. Gospođa Dragančićeva sjeti dijete na veliki omot pun kolača,
plemiću kojemu nije u trgovini kuruzom zahirila plemićka svijest i plemićki ponos« Ćutio sam«, veli otac sinu, »da sam među njima prvi, a ćutjeli su to i oni...«
je pred pojavom mladoga Gaja zbacio sa sebe teret dugih godina. Sad nema žrtve koju ne bi mogao podnijeti, mišljaše on i ćutio je da bi mogao i on u jednoj ruci s mačem a s propelom u drugoj stati na čelo svoga naroda i udariti na njegove tlačitelje.
i svojih nakana nije pred mlađima odstupao ni pod kojim uvjetom, u tome bio je silnik, sudio je baš kao da siječe sabljom. Ćutio je te može takav da bude jer mu je to dopuštao položaj i vlast. Grad ga se bojao, mnogi su bili uvjereni te bi on mogao i