ni vrelinu, ne znam da li je tama ili svjetlo, ne ćutim okuse. Svi osjeti su u glavi. Sklopljenih očiju
svoju sućut makar sam potpuno svjestan da ne ćutim taj gubitak ni izbliza tako teško. Zato što je
me, ukočila prsa u njegovu vremenu, Ni budna ne ćutim toplinu novih svitanja.. Nit ' sam mirnog
tvoga, namirit ćeš s time želju srca moga. Sad ćutim da sebi ja na tugu ime nadih od Ruže tebi u poroda
ja na tugu ime nadih od Ruže tebi u poroda vrime: ćutim trnje, koje, jerbo ti ne dođe, smrtno rani moje
ti ne dođe, smrtno rani moje srdašce i prođe. Ćutim ranu novu, jer mi ne obznani pišuć knjigu ovu, na
sad još lipše resi kose, lice kiti. "A ja, premda ćutim želju vele veću, kao da se ljutim: "Njega ",
ima. Sad opet zašutim, i da višje nije od po noći ćutim , koja ura bije. Sad mislim: stvar nije čovik
nice, kao da mi krv sveta udari u lice. Užegoh se, ćutim , i da gori, znadem, obraz ognjem ljutim, a gdi
i s križićem žutim patrice priveza, da se dižem, ćutim , i kako ne znadem, u pustoj se gori za čas istom,
. Rajska u gorah pustih mene pita sladost, med ćutim u ustih, a u srcu radost. Virujte, da niti žedna
zanešena šutim, kakov mu je dao Bog glas, misleć ćutim , kad u jutro rano žuberi, grljuče, cvrči,
biti slična Rožalija tvoja? Uzdišem, celivam; ćutim , da ljubeći oganj probudivam s ogledalom veći.
mi Ljubav, mnijah, oglasi se nato. "Dilenja ne ćutim " rekoh, - Ćutim reče. Sva se u srcu smutim; ćuti,
, oglasi se nato. "Dilenja ne ćutim" rekoh, - Ćutim reče. Sva se u srcu smutim; ćuti, dojti neće. "Ah