je mislio raditi za siromahe, dočim ga je Vinko čuo dok se jedno tri godine bavio misijama na selu. životopisci sv. Vinka s pravom podcrtavaju važnost tog događaja za njegov daljnji put. Abelly, koji nam o tome daje prvu vijest,

M. I. T. koristio sam se nekima od njegovih udžbenika. Priča o Landauvljevom životu, iz pera njegovog prijatelja i životopisca I. M. Khalatnikova, objavljena je u svibanjskom broju časopisa "Fizika d anas" 1989. godine. Khalatnikov piše: Izvor

nastavlja vrlo ozbiljnim tonom: "Uistinu nemam osjećaj ispunjenosti. Sve što sam učinio doima se neznatnim. " životopisac nastoji razvedriti razgovor, pa kaže kako su takvi osjećaji zajednički svim ljudima. No Chandrasekhar mu ne dopušta

godine slavi spomendan, a i u puku je jedan od najomiljenijih svetaca. Svoju popularnost dijelom zahvaljuje svome životopiscu - Svetom Anastaziju, ali o njemu su pisali i najveći sveti oci: Jeronim i Augustin.

. Ondje ga se moralo tražiti kada ga se trebalo ", čita se u njegovu prvom životopisu (8). životopisca ne smije nas navesti da zanemarimo činjenicu da je sveti župnik znao također aktivno "prebivati" na čitavom području

znao boraviti i po 16 sati dnevno. Govorilo se tada da je Ars postao "velika bolnica dušâ" (20). Njegov prvi životopisac je napisao: "Milost koju je postizao [ za obraćanje grešnika ] bila je toliko snažna da ih je išla tražiti ne

novca. Čovjeku koji je toliko uronjen u Boga život utemeljen jedino na uživanjima i sebičnosti čini se grešan život. Životopisci , dakle, imaju poteškoća u tumačenju gore navedenoga izraza u grijesima.

potrebu ići na izvor one Crkve koja je trebala njegovo poslanje za obnovu. Dogodilo se u Rimu, dok je molio, prema životopiscu Čelanu, da je Svetac božanskim nadahnućem učinio veoma značajno djelo. Naime, oslobodio se svilene odjeće i zamjenio

. " životopisci nazivaju »Ksaverom zapadne Indije«, »apostolom Južne Amerike«, »cudotvorcem Novoga svijeta«, »zaštitnikom

životopisci govore o tom susretu i pozivu u sklopu druga dva susreta, nakon kojih Franjinom srcu i duši još jasniji postaje istinski

prepoznati Krista, za kojeg se kao monah i biskup posve žrtvovao. Opisujući njegove posljednje časove, njegov je životopisac zabilježio: Očiju i ruku stalno usmjerenih u nebo, nesavladivi duh nije odmicao od molitve. Kad su ga svećenici, koji

Alojziju majka u srce usađivala, možda je našem vremenu i shvaćanju bliža. To je ljubav prema siromasima. Alojzijevi životopisci rado spominju njegov boravak u vojničkom taboru, gdje je bio obučen u malu časničku odoru, gdje je nenadano opalio

evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura.

ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše

srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.« Životopisci kažu da je čuvši te riječi uskliknuo: »To je ono što tražim, to je ono što svim srcem želim« Sv. Franjo se pobrinuo da