oči, legnem na leđa sa rukama ispod glave žmirim do dugo u noć. Mirisi mora koje tih vrelih dana
vazduha. Stišćem lijevu šaku i trudim se da žmirim , da ne plačem više. Ovo kupatilo je toliko malo
operskog festivala u Bregencu Zujte strune. Žmirim na jedno oko. Kroz kaleidoskop posmatram
ništa ne može da promakne.Jednostavno više ne žmirim . Zbog toga svega je i ovaj post. Prosto mi je
. žmirim .. pravdao se Vasilije.
vazduha. Stišćem lijevu šaku i trudim se da žmirim , da ne plačem više. Ovo kupatilo je toliko malo
spazi svoj torbak, on u nevjerici dva-tri puta žmirim i reče: