su to naizgled obične situacije, koje su ovekovečene u umetnosti. Ne znam za ostale čitaoce, ali ja zaplakah
kamena tvrđa, I pesma peva starinska i setna Dok se snovi smeli kao pčele roje. Ti si kolevka u kojoj zaplakah
nogama Setih se solunskog krčmara i njegove ribe, jela njegovog posle korenja, kada mi je gladnom dao - i zaplakah
šušti varnicama. Hodao sam ka nebu i strepio da je ne probudim. Pade sa neba zrak I rani joj telo. I zaplakah
zažmuri... Na kapcima tvojim znoj se zadržavao i sa tvog naboranog čela kapao je krvavi životni stih. Zaplakah
videti moje lice ". Ja jauknuh od bola. U to se i probudih. Moja majka sedela je kraj mene i plakala. Zaplakah
ja nisam mogao dalje da pričešćujem, ušao sam u oltar i tamo, naslonivši glavu na Svetu Trpezu, gorko zaplakah
Georgiju: Vozdjelan od Boga pokazalsja jesi... A beše praznik svetog Georgija. Čuvši to pojanje, ja gorko zaplakah
suociti sa tom cinjenicom, i uraditi nesto povodom toga... E, za... Stepski, skidam kapu.... Gle cuda, zaplakah
neće vidjeti. Razmišljam i sjetih se svoje situacije, pa mi oči zasijaše od suza, ali se uzdržah i ne zaplakah