opasnost. 755 g. on je preduzeo napad i, u toku devet uzastopnih ratova, priredio je varvarima kod Markele (759 g.) i kod Anhijala (762 g.) tako krvave poraze da 764 g., uplašeni, oni nisu ni pokušali da se odupru i primili su mir. Rat koji je nastavljen
VII, pružiše mu priliku da se povrati. 913 g, on se pojavi ispred Carigrada; 914 g. zauze Adrijanopolj; 917 g, potuče kod Anhijala carsku vojsku. I, sav ponosan sa svojih uspeha, Simeon se proglasi za "cara Bugara i Grka "; zatim osnova, u svojoj
počela je veća vizantijska ofanziva protiv Slovena koji su opljačkali Zaldapu, negde jugoistočno od Varne, Akis, kod Anhijala , i nepoznato mesto Skopis na crnomorskoj obali. Za centar operacija određen je Markianopolis. Prethodnice su
protiv Bugarske. Ali taj je pohod postigao obrnut uspeh. Vizantiska vojska bila je potpuno poražena, sam car se iz Anhijala jedva spasao; i prestiž Bugara, mesto da bude umanjen, porastao je još više.
) imao je, u ratu, "kao saveznike ne malu množinu Slovena." Ali, i on i njegovi saveznici pretrpiše strašan poraz kod Anhijala , 763. god. Telec bi u Bugarskoj radi tog poraza ubijen. S ovim nesrećnim ratovanjem u vezi je i jedna velika seoba
sve romejske tvrđave na velikoj dunavskoj arteriji, Singidunum, Auguste i Viminacij. U toj navali oni prodreće sve do Anhijala , naišavši na otpor samo kod singidumskih gradskih vrata. Iznenađeni i donekle uplašeni tim naglim prodiranjem
na dunavsku liniju, da pregleda stanje zemlje i pograničnih gradova i da osmotri vojsku, koja se pribirala oko Anhijala . Iz tog vremena zabeležen je jedan vrlo zanimljiv podatak. Vizantiski vojnici behu uhvatili i doveli pred cara
posle obnove vizantijsko-bugarskih sukoba 913. godine. Anhijala 20. avgusta 917. godine, u kojoj je Simeon, do nogu potukao Vizantince, posle čega je naredne godine prodro duboko u