koje je tobože neutralno a radi se u stvari o Antonićevoj odbrani nacional-kolektivističkog
« sa desne strane ' Djindjićeve linije ' », (u Antonićevoj verziji modela glavnog društvenog rascepa u
¶ Antonićevim izvanrednim tekstom. Inače, ovo je jedna
u tekstovima. Antonićev tekst je pogodio tačno u metu, sudeći po prašini
gospodina Antonića i da dodam da je ono što meni u Antonićevim tekstovima posebno smeta - njihov osobit stil.
- njihov osobit stil. Nije problem u sadržaju Antonićevog diskursa, to su načelno patriotiski
da bi jedina ozbiljna analiza pokazala da se u Antonićevim tekstovima može prepoznati i poguban uticaj
je i više nego OK. Antonićev članak je bio previše kultivisan i korektan.
(i) njemu savršeno razumljiva? Antonićevom nerazumevanju Filosofije palanke negde i
tako strašna stvar No, pogledamo li malo bolje Antonićev tekst, videćemo da on ne tvrdi samo da su
može razumeti? Nije li u tome, možda, skriven Antonićev afinitet za paradokse?
duhu, jednostavno, nema nikakvih paradoksa? Antonićev tekst vrvi od ikaza koji deluju veoma razumno,
, bez sumnje, ne bi na pamet palo da Disa uvrsti na Antonićevu listu velikih umova. Štaviše, Skerlić je
u Filosofiji palanke Kako da onda shvatimo te Antonićeve prigovore Konstantinoviću za nešto što ovome,
, naprosto, ne bi palo na pamet? Antonićevi motivi ponajbolje otkrivaju onda kad njegov