slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "arentova".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
. Otuda i postoji institucija državne tajne, primenjivana u svakoj državi. No, na ovoj sličnosti, temelji se, kako nas Arentova poučava, i jedan princip razlike između društvenih uređenja. Ukoliko je politička moć dobijena na poštenim izborima
. Arentove i Šmita, mada priznaje da će takva tvrdnja "izazvati osećaj odvratnosti kod zilota" u oba tabora. Norton opisuje
. Norton kod njih dvoje vidi "porodičnu sličnost" i želju da "poprave" grešku svog "oca" i vrate filozofiju u politiku. Arentova i Štraus su zato svojoj mnogobrojnijoj filozofskoj i političkoj "deci ", koja su, kako piše Norton, često bila" na
prema političkom i prema filozofiji "i čvrstu veru da ih je konačno moguće skladno spojiti baš u Americi. Arentove i Štrausa, kao i Kutba i Tajmije, kaljeni su u "vatri istorije ". Obeleženi su ne samo ambicijom i misionarskim žarom,
od ideja, postalo je 11. septembra državna ideologija ranjene supersile. Sva zla, dva stara koja su opsedala Štrausa i Arentovu , i novo, islamističko koje je udarilo na Bušovu Ameriku, povezana su u jasnu i uznemirujuću sliku: "islamofašizam" je
, povezana su u jasnu i uznemirujuću sliku: "islamofašizam" je u svesti Amerikanaca zauzeo mesto komunizma. Arentova su, pored zajedničkih "učitelja" i veza na nemačkim univerzitetima, delili i opsesiju da politička filozofija nije
bili zabrinuti zbog skeptičnosti i uzdržanosti struke i degradacije političke filozofije. Štrausa je, za razliku od Arentove , brinula i njena "vulgarizacija ". Ujedinjavalo ih je, kako piše Norton, i shvatanje da" pretnja od Sovjetskog Saveza
i okrutnosti ". Oboje su poverovali da je, kako je Hegel sugerisao, "razum našao utočište u Americi ". Arentova su se plašili za sudbinu modernosti. Oboje su verovali da, kako piše Norton, antička filozofija "može ojačati, ne samo
biti slučajna, bez obzira na opravdanja koja se navode i eventualnu kolateralnu dobrobit od njihovog mešanja. Za Arentovu i Štrausa "svi politički događaji su posmatrani kroz prizmu uspona i pada nacističke Nemačke ", piše Norton. Oni su ono
, kako piše En Norton, sasvim zanemaruju "veliki uticaj afričkih i azijskih elemenata na američku kulturu ". Odgovor Arentove na pitanje šta čini politiku polazi od sećanja na nacističko potčinjavanje nepolitičkog. Ona je kasnije "ignorisala
. Kako u uvodu zbirke "Hana Arent i Leo Štraus ", koju je izdao Univerzitet u Kembridžu, piše Peter Graf Kilmansek, Arentova je "podigla američku republiku na status mita ".
od loših ", zahtevala da se država ne meša u borbu za prava crnačke dece i njihovo integrisanje u američke "bele" škole. Arentova je zahteve obespravljenih američkih crnaca nazvala "samoživim ". Za ovu beskrajno samouverenu ženu, koja je volela
i politike, kako je tvrdila, "ugrožava opstanak republike" i demokratije. Arentove da prihvati mogućnost da kulturna pitanja mogu postati politička a da "republika" ne plati najveću cenu za tu navodnu
misli, postali veći "arentovci" i od same Hane Arent. Arentova napisala stranice, najoštrije kritikovane (u eseju Reflections on Little Rock, objavljenom tek dve godine pošto je
je napisan), predstavlja bilo kakvu transgresiju, njima su se svideli i zaključci koji su se sami nametali i oni koje je Arentova izvela. Bilo je samo pitanje vremena kada će neki "loši" ljudi pogrešne premise "zloupotrebiti" na tim nebitnim