smislu opterećenje i rasejavanje, a ne olakšanje i sigurnost. Važan pokazatelj vere u Boga u pravoslavnoj asketici
se opaža. Čovek je stvoren s naznačenjem da bude razumno biće. Međutim, epitet razumnog u hrišćanskoj asketici
odnosi se na prosto mišljenje (rasuđivanje) čoveka, bez dodira sa spoljnim uticajima. U pravoslavnoj asketici
Jedna od dve vrste žalosti neizbežna je: ili žalost po Bogu ili žal za stvarima ovoga veka, koja se u asketici
njegovog robovanja čulnosti. Prvi korak u razvoju greha jeste napad pomisli, koji se u pravoslavnoj asketici
čoveka u svetu. Molitva se u udžbenicima često naziva razgovorom čoveka i Boga. Međutim, u pravoslavnoj asketici
srodnosti, već je njihovo sjedinjenje motivisano božanskom ljubavlju. Treće, moralne vrline u hrišćanskoj asketici
nevolje u životu bez gubljenja vere, nade i ljubavi prema bližnjima. Delanje i sozercanje U pravoslavnoj asketici
nastojanja da se originalnim ljudskim putevima traga za spasenjem. Pojam vrline u pravoslavnoj hrišćanskoj asketici
Cilj hrišćanskog podviga nije prosto uzdržanje već jasno stanje neporočnosti, koje se u pravoslavnoj asketici