. Ti odnosi su se pogoršali za vreme vladavine Milana Obrenovića, koji nije bio popularan u Češkoj zbog svoje austrofilske politike. U to vreme, Česi su želeli nacionalno oslobođenje i izlazak iz Austro-Ugarske. Te veze su u vreme Obrenovića
a druga odmah, da "Srbiju preobraze u zapadnu malu državu, ne obazirući pažnju ni na šta srpsko i slovensko ". austrofilske politike kralja Milana oličene u težnji da se u Srbiji ukine opštinska samouprava, reformišu finansije, sudstvo i
Velike škole u Beogradu i sekretar Praviteljstvujuščeg sovjeta posle smrti Božidara Grujovića. Bio je pripadnik austrofilske struje među ustanicima.
prosveštenija (ministra prosvete u ustaničkoj srpskoj vladi) imenovan je Ivan Jugović. U sukobu rusofilske i austrofilske struje (kojoj je pripadao Jugović) u srpskom političkom vrhu, Ivan Jugović je, sa Miljkom Radonjićem i Mihailom
politički život. Prvo je Sava Grujić preuzima predsedništvo vlade, a zatim Nikola Pašić 1891. godine. Posle Milanove austrofilske politike, dolazi do novih veza Srbije i Rusije. U leto 1891. godine Aleksandar Obrenović i Nikola Pašić odlaze u
pretensije, koje su ostale izvor krvavih razračunavanja sa Srbima i Grcima, i odgurnuo je dinastiju Obrenovića u austrofilske vode.
je stvaranje potrebne povezanosti u najbitnijim shvatanjima o zadacima države. U spoljašnjoj politici, zbog austrofilske orientacije M. Blaznavca, ruska vlada dala je i suviše jasno razumeti da se njeni interesi ne poklapaju s našima. Ruski
iz Starčevićevog pokreta onda ZAISTA KATOLIČKA CRKVA S TIM NE MOŽE DA IMA VEZE.. ali nije.. nastalo je iz surpotnne - austrofilske (Starčević je bio i anti austrijski i anti mađarski nastrojen) jezuitske struje zagrebačke jezuitske gimnazije -
, knez Aleksandar Karađorđević pao pod austrijski uticaj, Garašanin se okrenuo protiv kneza. U borbi protiv kneževe austrofilske politike, tražio je oslonac ne samo kod Francuske, nego i kod Porte, pa i kod Rusije, kojoj se, pored svega onoga što mu je
godine kao ministar prosvete i crkvenih dela za vreme kralja Milana Obrenovića, radi vođenja antisrpske, antiruske i austrofilske politike, svrgao tadašnjeg Mitropolita Beogradskog Mihaila (Jovanovića) i druge vladike u Srbiji, i prvi put u
besedu. U debati koja je usledila sukobljavali su se uglavnom protagonisti (danas: lobisti) dveju sila, rusofilske i austrofilske politike. Dilema je bila da li je ugovor sa Sjedinjenim Državama Severne Amerike neravnopravan i štetan po Srbiju.
verama, na rovitom tlu Bosne, pokazao je i suviše malo takta. Sem toga, on je bio nosilac i glavni prestavnik apsolutno austrofilske političke orientacije i pristalica stranke prava. U pravaškim krugovima on se, posle Starčevićeve smrti, držao sa