. Bajsta , u kome mu je saopšteno da je objavljen carski ukaz o ustupanju gradova. Konzul je tim povodom čestitao i poljubio kne - ževog ađutanta Kostu Bučevića. Ovaj je probudio
Francuska smatrala opasnim za svoje životne interese. Pitanje ujedinjenja Nemačke postalo je centralno pitanje. U Austriji je novi ministar spoljnih poslova Bajst vodio politiku revanša prema Prusiji. Francuska, Austrija i Italija vodile su u najvećoj tajnosti pregovore za sklapanje saveza protiv Prusije. Zato su te sile
, po kojima je trebalo da se od Srbije učini kao neko jezgro za slovenske narode otomanskog carstva. Tim povodom izložio je austriski ministar spoljnjih poslova Bajst otvoreno francuskom poslaniku u Beču Gramonu da se pitanje Slovena Turske koji su susedni Austriji mora rešiti u smislu austriskih interesa. Austrija ne može nikako
je Bajstovu pruskofobsku politiku, sklonio njega na poslanički položaj u London, a na kormilo spoljne politike doveo Andrašija. Četiri godine docnije, 1874, Bajst je pokušavao da prikaže Andrašiju, sasvim u duhu tadašnje promenjene orientacije, da u ondašnjim pregovorima s Francuskom on nije imao agresivnih namera prema
o razoružanju na Crnom Moru, bojala se Austro-Ugarska da će se uznemiriti balkanske zemlje i početi verovati da je prestalo stanje stvoreno ugovorima. Zato je poslao Bajst svojim pretstavnicima u Beogradu i Bukureštu notu od 23 novembra 1870, u kojoj se naglašavalo da Austro-Ugarska neće dopustiti da se potresaju osnove koje su
da se obrati Bikonsfildu. Britanski premijer još nije znao za ovako povoljan razvoj događaja. Pažljivo je osluškivao retke i nepouzdane vesti o misiji Ignjatijeva. Bajst ga je sve vreme uveravao da Austrougarska nema nameru da s Rusijom sklapa bilo kakve tajne sporazume. Pošto je dobio negativan ruski odgovor na zahtev za reviziju
bi li sprečio ili usporio njeno neposredno uključenje u sukob. U isto vreme dok su razmatrani predlozi Srbije, 20. juna 1876. austrougarski ambasador u Londonu, grof Bajst , upitao je lorda Derbija može li Britanija da predloži Porti da stupi u neposredne pregovore sa Crnom Gorom i da joj, u zamenu za miroljubivo držanje, ponudi
i Srbija su (...) pre suparnice nego prijateljice, i izgleda da austrijski državnici računaju na tu prirodnu ljubomoru ", zaključio je Derbi. Sutradan, 21. juna, Bajst mu je predao poseban memorandum s predlozima Beča. Izvesna usklađenost politike Trojecarskog saveza prema Crnoj Gori možda je ipak postojala. Istoga dana u London
su da se, bez Britanije, dogovaraju o sudbini Balkana. U London nije stiglo nikakvo zvanično obaveštenje o sporazumu iz Rajhštata. Habzburški ambasador Bajst je Derbiju samo pomenuo da su se Austrougarska i Rusija složile da se drže politike "neintervencije" i, u slučaju preke potrebe, sporazumnog delovanja s ostalim
možda odustati od rata s Turskom, odnosno da bi, u slučaju rata, bila brže slomljena. U isto vreme dok je Dizraeli razgovarao sa Šuvalovom, 23. juna, Derbi je rekao Bajstu da pristaje da savetuje Porti da "kupi svog najopasnijeg neprijatelja ", Crnu Goru. Takva uputstva poslao je Eliotu, a zatim ih je saopštio i Mušurus-paši. Pošto se