za originalnu priču na slovenačkom i jedna Basarina , mali most između naših savremenih pisaca i
prof. dr Srđan Marković, koji ukazuje na Basarinu duboku i oporu vezu sa bićem zavičaja i zemljom
žudnja za izgubljenom celinom. Slično važi i za Basarinu Famu o biciklistima, Pisarevljevu Knjigu
istorije na Univerzitetu u Beogradu, dok je Basarina i dalje srednjoškolski lakrdijaš. Biti sluga
romana-paskvile odnosi se, prvenstveno, na Basarinu zloupotrebu istorije i nepoznavanje
. Basarina tema u romanu-pamfletu, ali i u otužnoj kolumni
do ulaza u SANU, uvek postoji i mogućnost da se i Basarina otkotrlja do Stambola, njegovog omiljenog
a njegov protok nebitan u ovakvim slučajevima. Basarine Dahije nisu istorijski roman, već politički
, ista poruka i u predgradje Kabula. Ne mirise Basarina knjiga ni na Zelenjak, ni na Tas, ni na prasinu
zamora materijala. Sada kao da je nastupila Basarina druga mladost, i ovo treba shvatiti doslovno,
, kao gadna strast, nije i sjajna kultura. Ipak Basarina opomena na reciklažu nacifašizma kroz
, opredelio bih se za jednu naoko neupadljivu Basarinu izjavu: "Ne mogu se gusle staviti iznad
radi privida demokratičnosti može objaviti i Basarinu knjigu, ali nipošto je ne sme staviti u knjižare
računa, pa je duga ljubav ili fikcija veća od Basarine , ili pravi kupleraj gde svako svakog a posebno
, inače, presna, a desetinama puta ponovljena Basarina laž, od koje će se on posle verovatno prati