klisure, kako je tamošnji Srbi zovu, nalazi se najstariji manastir Srpske pravoslavne crkve na teritoriji Rumunije - Bazjaš koji ima veliku istorijsku, kulturnu i duhovnu važnost. Ispod manastira protiče reka Nera, a iznad se pružaju najniža
. Bazjaš datira iz 13. veka, a podizan je od 1225. do 1229. godine, sa blagoslovom Svetog Save, prvog arhieposkopa srpske crkve,
i da ga krsti. Tu je, u znak zahvalnosti Gospodu, Sveti Sava podigao manastir i posvetio ga Vaznesenju Gospodnjem. Ime Bazjaš je, prema predanju, nastalo od toga što je jakom vetru koji je duvao, dok je čamcem plovio Dunavom, povikao: ' ' Baš zijaš
, dok je čamcem plovio Dunavom, povikao: ' ' Baš zijaš "- ' ' Baš duvaš.. ". Bazjaš dolaskom u njega monaha Sinaita u XIV veku o čemu svedoči manastirski sabor svake godine o prazniku Preobraženja
osnovana Vojna krajina manastir, budući blizu južne granice carstva na Dunavu, našao se na njenom području. Bazjaš je vazdušnom linijom udaljen desetak kilometara od Bele Crkve, dok se do Velikog Gradišta može doći skelom, preko
od Bele Crkve, dok se do Velikog Gradišta može doći skelom, preko Banatske Palanke za selo Ram. Bazjaš danas pripada opštini Sokolovac (zvanični naziv ovog mesta jeste Sokol). Istorija ovog naselja neposredno je vezana
našeg naroda i Srpske pravoslavne crkve o svojoj svetinji ne prestaje. Očekujući svoje nove žitelje, manastir Bazjaš je i dalje izvor duhovnosti i žiža oko koje se verni narod okuplja. Nalazeći se na živopisnoj rumunskoj strani Dunava sa
koje se verni narod okuplja. Nalazeći se na živopisnoj rumunskoj strani Dunava sa pogledom na maticu Srbiju, manastir Bazjaš priziva sebi sve bogotražitelje, a posebno one koji bi u ovom mirnom pristaništu života da služe Bogu i rodu. Na ovoj
, odnosno gestu podrške i solidarnosti prema Grcima koji se nalaze u teškoj situaciji. Bazjaša moguće je dobiti nekakvu sliku samo na osnovu Rumijeve "planše" (gravire) iz 1826.1 godine. Neki šturi opisi o
manastiru reprodukuju u svojim delima Rumijevu sliku kao materijalni dokaz izgleda nekadašnje manastirske crkve u Bazjašu . Pažljivim posmatranjem Rumijeve slike lako se uočava da crkva Bazjaškog manastira jeste jednobrodna građevina u
bazjaške crkve može se steći i zbog neobično malih krovnih površina. Uzane krovne strane nekadašnjeg manastira Bazjaša , samo uveličavaju utisak da su spoljašnji zidovi manastirske crkve veći nego obično. Lukovi i pandantivi drže
su spoljašnji zidovi manastirske crkve veći nego obično. Lukovi i pandantivi drže poluloptast svod crkve manastira Bazjaša . Kube je iznutra polukružnog oblika a spolja osmougaono s uglovima uperenim u pravcu istok-zapad odnosno sever-jug.
manastira Bazjaša je bila bez zvonika i priprate. Oni su naknadno dograđeni, možda baš onda kada je manastirska crkva u Bazjašu dobila novi krov. U bočne zidove ugrađeno je sedam uzanih i visokih jednoobraznih prozora sa blagim naprozornicama u
podatak od onog iz pisanja Pešti Frigeša. U tom izveštaju iz 1881. godine stoji zabeleženo: "ćelijsko zdanje u Bazjašu je prostrano, dobro sazidano. "6 Ali u istom crkvenom izveštaju skreće se pažnja kako:" Pored ćelijskog zdanja teče
manastir "... nikao iz pepela zajedno sa konakom od pet ćelija i jedne kuhinje. "8 Sa arhitektonskog stanovišta Bazjaš je najviše dobio u drugoj polovini XIX veka. Izgleda da je to najbolje uočio profesor Miodrag Jovanović koji beleži: "