turčiše pet stotina godina od Kosova belćim, pa nam ne mogoše ništa učiniti, a on... Vidim ja, gori Belemez
čovjek da si pravi mustapez. Ama, krsnog ti imena, đe nabavi mustapesku ođeću? O, ljudi, ljudi - čudi se Belemez
svega starog polagano nestaje, tako su se i oni iz godine u godinu sve više gubili. Kalaba, Šobota, Belemez
na ' voj zemlji otkad je sunca da se pije za spomen i pokoj duše živom čovjeku? - Ama, ljudi, živ je Belemez
kace koji se bijaše nešto ušutio. - Braćo, da popijemo po čašu rakije za spomen i pokoj duše pokojnog Belemeza
moj i čemere? Ti se u imenu varaš. Ono je živ Bilmez, a ne Belemez. Drugo je Bilmez, a drugo jope ' Belemez
kod bogatijih gazda. Neki se još nisu ostavili trgovine, već kupuju stare stvari pa ih preprodaju. Za Belemeza
salampija kao u kakvog paše. - Sine moj du ' ovni, kazaću ti. Javiše mi da si mučki poginuo. Doleće mi Belemez
što ti prođe tvoji ' pedeset godina, jade moj i čemere? Ti se u imenu varaš. Ono je živ Bilmez, a ne Belemez
lemeši početi s neba padati. Zar da ja mrcinim svoje čiste ' rišćanske ruke sa šokačkim... - škripnu Belemez