goni ih sve do Drine. Dosta je Srba toga dana izgubilo život, ali i mnogi Turci izgiboše; među ovima bio je i novi paša Haso Drvenica . bežaše preko bedema, skrivajući se po šibljaku i susednoj šumi, primeti Tešan Podrugović na jednom visokom drvetu nekog turskog vojnika, koji se beše ispeo da se sakrije i da osmatra kad će moći i kuda da umakne. On ga svojom puškom uzme na oko i opali. Za trenutak dva, pa se Turčin s grane na granu stropošta na zemlju. Dok Tešan uze puniti svoju ispaljenu pušku, njegov drug Jovo Čiraković priđe poginulom, ali na svoje iznenađenje, na nekoliko koraka odatle, primeti jednog drugog ,
tih, sladak bol. "Sve zna ", mišljaše on u sebi, i u jedan mah, ne htevši i ne misleći ništa, a okrenuvši glavu od nje progovori : bežaše jedno od drugoga, a ipak se svaki čas kao nehotično sukobljavahu. Posle večere odoše odmah svako u svoju sobu i oboje osetiše potrebu da dugo, dugo još, pošto je sav svet spavao i hrkao, gledaju u od oblaka progrušano nebo i da se razgovaraju po zvezdama. U to gluho doba Janko, s nekim tajnim osećanjem od koga je drhtao, otvori širom vrata od svoje sobe, leže nesvučen na krevet i pokri lice rukom. Sve je tiho kao u groblju. Ujedared on ču da nešto šušti, a grešna misao
se sve ovo začinjavaše nekom nejasnom mišlju slatke smrti u kojoj kao da je neizbežan vrh njegove ljubavi . bežaše od njega čim što napolju lupne .
pak iz sela Timotej se srete sa jednim svojim poznanikom seljaninom, i ovaj ga zamoli da svrati kod njega. Timotej to odbi, pošto nema vremena. Međutim taj seljanin ode k Timotejevim kćerima i kaza im da je video njihovog oca, koji je prošao kroz selo i otišao dalje. Kćeri odmah potrčaše za ocem. A Timotej, osvrnuvši se i videvši decu svoju gde za njim trče, sam stade trkom bežati od njih. Tako, ni njihove molbe, ni njihove suze, ne mogahu zaustaviti revnosnog poslušnika, koji bežaše od njih sve dok se one ne vratiše natrag u selo. Na taj način Timotej radi poslušnosti prenebreže roditeljsku ljubav. Stigavši u Propontidu, Timotej pronaće starca Germana i predade mu pismo Esfigmenskog igumana. Pročitavši pismo, German s radošću i bratskom ljubavlju primi Timoteja, kao budućeg mučenika, i primi ga za svog gosta. Pripremajući Timoteja na mučenički podvig, German se radovaše u duši što ga Gospod udostoji da spremi još jednog mučenika za ispovedanje
bratom Gospodnjim, bratom Božjim, postoji ovakvo predanje. Kada otac njegov Josif deljaše deci svoju zemlju od svoje prve žene, on htede da jedan deo dodeli i Gospodu Isusu, sinu Presvete Djeve Marije, koji tada još beše malo dete, ali se svi sinovi Josifovi usprotiviše tome, jedini Ga Jakov uze na svoj deo kao sunaslednika. Zbog toga se i stade nazivati bratom Gospodnjim. A postoji još jedan razlog tome. Kada se Gospod Isus Hristos ovaploti, i Prečista Djeva Bogorodica bežaše s Njim u Egipat, tada i Jakov bežaše zajedno s njima, kao saputnik Prečistoj Bogorodici i svetome Josifu, ocu svome. Kada Božanski Mladenac Isus Hristos stiže u zreo uzrast i stade učiti ljude o Carstvu Božjem, pokazujući sebe kao istinitog Mesiju, sveti Jakov poverova u Njega. I slušajući Božansko učenje Njegovo, on se još silnije zapali ljubavlju k Bogu i stade provoditi još strožiji i pobožniji život. I Gospod naročito zavole svetoga Jakova. To se vidi iz toga što se
, postoji ovakvo predanje. Kada otac njegov Josif deljaše deci svoju zemlju od svoje prve žene, on htede da jedan deo dodeli i Gospodu Isusu, sinu Presvete Djeve Marije, koji tada još beše malo dete, ali se svi sinovi Josifovi usprotiviše tome, jedini Ga Jakov uze na svoj deo kao sunaslednika. Zbog toga se i stade nazivati bratom Gospodnjim. A postoji još jedan razlog tome. Kada se Gospod Isus Hristos ovaploti, i Prečista Djeva Bogorodica bežaše s Njim u Egipat, tada i Jakov bežaše zajedno s njima, kao saputnik Prečistoj Bogorodici i svetome Josifu, ocu svome. Kada Božanski Mladenac Isus Hristos stiže u zreo uzrast i stade učiti ljude o Carstvu Božjem, pokazujući sebe kao istinitog Mesiju, sveti Jakov poverova u Njega. I slušajući Božansko učenje Njegovo, on se još silnije zapali ljubavlju k Bogu i stade provoditi još strožiji i pobožniji život. I Gospod naročito zavole svetoga Jakova. To se vidi iz toga što se Gospod Hristos posle dobrovoljnog
otkrovenja. Upokojio se 1032. godine. Mošti mu čudotvorne . bežaše od te časti i vlasti, i krijaše se po gorama i gudurama, no Gospod ga prokaza onima koji ga tražahu na taj način što se pojavi stub ognjen od zemlje do neba na onom mestu gde se Grigorije krijaše. Beše neobično milosrdan. Sav svoj dohodak upotrebljavaše na skloništa bednih i na gostoprimstvo. Često prizivaše bedne ljude i služaše im oko trpeze. Bavio se i pisanjem korisnih knjiga. Dvojeslov, ili Sabesednik, on se i naziva zato što je napisao knjigu pod tim imenom, u kojoj je izneo
i pretopili. Ali se u crkvama Služba služila, mučno se živelo, no kandilo se u Dečanima nikada nije gasilo . bežaše od zuluma i sklanjaše se iza tvrdih manastirskih bedema .
prođe kroz Crveno more , bežaše ispred mača Irodova za Misir, iskočiše razbojnici na drum s namerom da štogod opljačkaju. Pravedni Josif vođaše jedno magare, na kome beše nešto stvari, i na kome Presveta Bogorodica sa Sinom svojim na grudima ovda onda jahaše. Razbojnici uhvatiše magare da odvedu. U tome priđe jedan od razbojnika Bogomateri da vidi, šta to ona drži na grudima. Videvši dete Hrista, razbojnik se zadivi neobičnoj krasoti Njegovoj, pa u divljenju reče :, , Kad bi Bog uzeo na sebe telo čovečije ,
" Pomoćniče moj i izbavitelju moj, Gospode, ne oklevaj [ 9 ], jer gle, u lavljem obličju dođoše neprijatelji moji da me napadnu, pohitaj da me istrgneš [ 10 ], i ne daj zverima dušu slavitelja ti [ 11 ], da se ne poraduju zbog mene neprijatelji moji [ 12 ], niti da reknu: Proždrasmo ga [ 13 ], i odmah Ispovedanje svete vere poče izgovarati. Verujem u jednoga Boga, kao nekad David pevanjem pesama i sviranjem u gusle, te zli duh što davljaše Saula od ovog bežaše . Tako i oni kada čuše kako sveti izgovara Simvol svete vere, pobegoše od peštere i iščeznuše. A sveti, preteći im, govoraše: "Telesna zver i klevret vaš, pokvarena i veštastvena zmija, imenom Gospoda Boga mojega Isusa Hrista odavde bi prognana, pa ću se i o vašim maštarijama uz pomoć i imenom njegovim pobrinuti ". I pade ničice na zemlju sa mnogim suzama hvaleći Boga govoraše:" Ljubim te, Gospode, snago moja, i pribežište moje, i tvrđo [ 14 ], i stube od lica neprijateljskog
. Jer danima i danima mnoga bratija dolažahu k njemu i sa suzama izlivahu svoje molbe, da ne napušta upravu svete obitelji. Ali on ih nikako ne hte poslušati. No pošto obitelj nije mogla biti bez nastojatelja, uzvedoše na arhimandritstvo nekog jeromonaha Sergija, zvanog Azakov, koji kasnije postade episkop rjazanski. Sveti pak Kiril stade bezmolstvovati u svojoj keliji. Ali se ne mogaše sakriti grad što na gori stoji, niti svetiljka utajiti pod poklopcem. Jer ukoliko on bežaše od ljudske slave, utoliko ga Bog više proslavljaše, govoreći: Proslaviću onoga koji mene slavi. Stoga sa raznih strana i iz raznih gradova dolažahu k njemu na savet mnogi duhovnici i svetovnjaci. A njegova reč beše solju razuma začinjena, i blagodat se Božija izlivaše iz usta njegovih, te ga svi u slast slušahu. Videći to, arhimandrit Sergije Azakov, stade mu zavideti, jer smatraše da ga posetioci blaženog Kirila omalovažavahu. I roptaše veoma zbog toga, jer zavist ne zna
, alias Tinkering maize-a, najobičniju LITERARNU VAŠKU? ? Ma, lebati, jesu li to oni partizani koji su se "sticajem okolnosti" / izdajom zemlje i saradnjom sa nacistima a pod kraj i sa samim krvolokom Pavelićem i ustašama / našli na strani "slučajnog pobednika ". A kanda bi i ti sada kada je zagustilo prešao na njihovu stranu pa ustao tobož da ih braniš? Ih, ala si me iznenadio A ja mišljah da ti šumcima zoveš svoje neopojane i neprežaljene simpatizere koji do zadnjeg dana bežaše od tih istih partizana, pa tamo, sve sa ustaškim krvolocima zajedno, skončaše međ ' bubama i strvoderima. Ali, mili moj, odocneo si kao i uvek, voz je pun pa ti ostaje samo da trčkaraš za njim i proklinješ sudbinu ali i svoj sporovozan i naučenjački neuronski budilnik koji počesto odocnelo zvrji. Tako i ovaj put, nesrećo u ljudskom obličju ...