slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "bogohulstva".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
. Takvoga napusta blagodat Bozija, jer je uznapredovao u egoizmu. Vidite, smirenje u svemu pomaze, ono daje snagu. Najpametnija stvar koju cu pomisliti, najmudrije resenje koje cu pronaci, jesu najveca bezumlja, ako se u njima nalazi i egoizam, dok je smirenje stvarna mudrost. Zbog toga treba da se borimo protiv castoljublja i za sticanje velikog smirenja. Drugacije, znanje umesto da koristi, ima sasvim suprotne posledice. Um se tada pomracuje, i onda se izgovaraju bogohulstva , jer je egoizam uznapredovao. To je iznad nasih moci. Ako tako, neko ko je obrazovan, pokusa da izucava dogmate, postoji opasnost od stete. Isto je i ako neko ko je neupucen, pokusa da se udubljuje u duh Otaca, bez da je u odgovarajucem duhovnom stanju. Jer, da je bio imalo duhovan, ne bi to cinio. Rekao bi: Ako mi je nesto potrebno, Bog ce to prosvetliti ( = razjasniti ). Da ispunim ono sto sam razumeo. Toga je toliko mnogo
da ga ponovo posvećuju, nego mu se sa strahom i poštovanjem pokloniše i s ljubavlju ga celivaše, pa ga na arhijerejski presto posadiše za carovanja Valentinijana i Valenta. [ 3 ] Sveti Amfilohije mnogo godina pasijaše stado Hristovo, jer se život njegov produži sve do carovanja Teodosija Velikog i njegovih sinova. Kao učitelj pravoslavne vere on se boraše protiv Arijeve jeresi, [ 4 ] pretrpe mnoga gonjenja i muke od jeretika, bejaše sapodvižnik svetih Otaca u borbi protiv bogohulstva Evnomijeva, i na Drugom Vaseljenskom Saboru mnogo vojevaše protiv duhoborca Makedonija [ 5 ] i pristalica jeresi Arijeve. Zbog takve revnosti za veru i zbog visoko vrlinskog života svog sveti Amfilohije beše slavljen svuda i beše voljen od svetih Otaca, naročito od svetog Vasilija Velikog i svetog Grigorija Bogoslova, koji ga smatrahu za svoga prisnog prijatelja i behu s njim u prepisci. Za carovanja blagočestivog cara Teodosija Velikog [ 6 ] sveti Amfilohije ode k caru i
samo što u red ovih odbranbenih molitava još nije zvanično uvrštena još molitva Bogu protiv kulture i civilizacije. Za moga veka nije. A vi mlađi možete doživeti, da sav pravoslavni narod u crkvi uznosi Gospodu Bogu svome molitvu protiv kulture i civilizacije. I to neće biti nikakvo čudo ako crkva propiše molitvu protiv kulture kao zbira svih zala. Jer kad ima molitvu protiv gordosti, i protiv mržnje i divljaštva i bezboštva i krivoverstva i nasilja i grabeži i svakoga bogohulstva i svakoga nečoveštva, zašto ne bi imala molitvu protiv kulture kao zbira svih tih zala? Ne samo da bi takva molitva bila i opravdana i potrebna, nego mislimo da bi trebalo odrediti jedan državni molitveni dan u godini, kad će se sav narod sa svojim starešinama moliti Bogu i Gospodu da ga spase od kulture. Jer kultura je novo neznaboštvo, novo idolopoklonstvo. Kad se zamađijani od đavola narodi spasu od te naj novije idolatrije, onda će tek početi skrušeno i uzdisaj no moliti se
je sam Bog ljudima otkrio radi spasenja njihova. Kad se ljudi protive istini, ili kad izopačavaju istinu na način jeretički, ili kad svojevoljno sude po telesnom razumu svome o Hristu Gospodu, ili kad sumnjaju u angele i svetitelje i u Sud i u besmrtno carstvo Hristovo i u večnu kaznu nepokajanih grešnika, u svima tim i sličnim slučajevima ljudi razbojnički napadaju na dom Božji i obesvećuju svetinju doma Božjeg. Tada se diže revnost u srcu pravedničkom protiv bogoborstva i bogohulstva . Isto tako ljudi napadaju na dom svetinje Božje, kada se nedostojno odnose prema crkvi Božjoj, nemarno prema uredbama crkvenim, lenivo prema zapovestima crkvenim, zlobno prema slugama crkvenim. I tada se razgoreva revnost za svetinju doma Božjeg u srcu pravednom i pobožnom. Najzad, i ponižavanje tela ljudskoga, predavanje strastima, služenje gresima, otmici, ubistvu, grubosti, pijanstvu i drugim opakim delima, sve je to napadanje na svetinju doma Božjeg, sve je to
; na način ribara, a ne Aristotela; duhovno, a ne prepredeno; po ustavu Crkve, a ne tržišta ... On je nastojao da pažnju nepripremljenih odvuče na predmete koji su im dostupniji, [ kako bi ostavili ] tajnu trosunčanog Božanstva. Mudruj o svetu ili svetovima, o veštastvu, o duši, o razumnim prirodama, o dobrim i zlim, o vaskrsenju i sudu, o nagradi, o Hristovim stradanjima ... Treba znati da ce y vreme Kapadokijaca arijanska jeres pretvorila u sofistiku, u tehnologiju bogohulstva ... Sa tom sofistikom se sveti Grigorije i bori u svojim bogoslovskim besedama: ne sa sofijom i ne sa pravim bogoslovljem. Pričaj kada imaš nešto bolje od ćutanja. Međutim, više voli bezmolvije u kome je ćutanje bolje od pričanja ... Sveti Grigorije je sebe smatrao ljubiteljem i hvaliteljem mudrosti. Upravo stoga je i birao bezmolvije ... Za svetog Grigorija bogoslovstvovati znači podvizavati se. Otuda njegova uzdržljivost u rečima i ljubav prema tišini .
za autora Silva metoda dokaz da je zlo nemoguće prouzrokovati u duhovnoj dimenziji, pošto duhovna energija samo privlači. Poznavanje duhovnog života hristocentričnih psihologa eksperimentalista ( duhovnih opitnika ) nedvosmisleno nam govori da je sam unutrašnji čovek, ljudsko srce, mesto koje predstavlja izvor svih spoljašnjih dela i svih dobrih dela ljudskog bića, ali i sveg zla ljudskog, ubistva, krađa, preljuba, krivokletstva, laži, sujete, pohote i bogohulstva . Sv. Isak Sirin govori: Um je samo jedna sila duše, a srce je koren svega. Baveći se i kontrolom i ispravkom loših navika, Silva metod podrazumeva da mi uglavnom imamo dobre navike koje nam dozvoljavaju da bez većeg razmišljanja kažemo hvala, peremo zube i vršimo sve one automatske kretnje kroz koje prolazimo dok se oblačimo, obuvamo i sl. Koliko ovakva koncepcija dobrih navika ne odražava realno, životno stanje i naše navike, možda se najbolje vidi iz reči Sv. Jovana
a vide pritom i zlog duha gde iziđe iz učenika u vidu tamnog dima i razli se po vazduhu. Videvši to, prepodobni se nasigurno uveri da je Gospod podario oproštaj sagrešivšem bratu i, obrativši se tome bratu, reče: O, čedo zajedno sa mnom podaj slavu i blagodarnost Hristu Bogu jer nečisti duh hule iziđe iz tebe, a mesto njega u tebe uđe Duh Sveti, vraćajući ti prvobitnu blagodat krštenja. Od tada, dakle, čuvaj sebe, da ne bi više, iz lenjosti i neobazrivosti, ponovo upao u mreže bogohulstva i, teško sagrešivši, nasledio oganj geenski. Takvo beše jedno od čudesa svetog Paisija. No treba govoriti i o drutim slavnim delima njegovim. Jednom dođe k svetom Paisiju neki starac Jovan, koji mnogo godina provede u pustinji, obučavajući se isposničkim podvizima. On beše veoma gladan i imađaše potrebu za hranom. Saznavši Duhom Svetim da je Jovan veoma gladan, sveti Paisije reče svome učeniku: Brzo nam spremi trapezu i donesi hranu, da se sa ocem Jovanom nahranimo. -
misli i uzdržavaj se od svih ružnih i nepotrebnih reči, nasuprot tome: ispuni um svoj mislima o Bogu, o svetinji, o čistoti, o veri i ljubavi i svemu onome što je dostojno Duha Svetoga. Isto tako čini i sa jezikom svojim - jer govor s umom čini jedno - te ili se uopšte uzdržavaj od govora, ili, ako govoriš, govori samo ono što ide na slavu Božju i na spas duše. Isto tako čini i sa srcem svojim: posti od svake mržnje i zlobe, zavisti i gordosti , bogohulstva i čovekohulstva, od svakog greha i grešne želje, strasti i pohoti, - od svega se toga uzdržavaj, i pusti Duha Svetog neka On sadi po polju srca
života O kome niko nije imao pojma . bogohulstva . I u vojsci, u ratovima, Dospevši do kapetanskog čina - Sve zvezdica, po zvezdica -, I do komandirstva, Nastavio je sa tajnom Rusijom. Imao je pun sanduk ruskih knjiga. A Vjeročki, Aglai, Nastasji U evropskome ratu Pisao je čak i pisma Sa mekoćom Turgenjeva I pročitavao ih sa ganućem .
na pravi put, i učinio da saznam da je On istiniti Bog. Upravnik reče na to: Svi mudri ljudi, koji vole filosofiju, napreduju i rastu u mudrosti, a ti si se odjednom iz mudrog čoveka pretvorio u ludog, nazivajući Bogom onoga koga Jevreji raspeše, kao što si i od samih hrišćana slušao. Teofil odgovori: Slušao sam da je Hristos bio raspet, i bio sam u zabludi, jer Ga nisam smatrao za Boga i svakodnevno sam hulio ime Njegovo. A sada se kajem za svoje pređašnje grehe i bogohulstva , i ispovedam da je On istiniti Bog. Upravnik upita: Gde i kada postade hrišćanin ti koji si sve do ovoga dana prinosio žrtve bogovima? Teofil odgovori: Onog časa kad poverovah u Hrista i ispovedih Ga, poznadoh da sam postao hrišćanin. I stoga, verujući svim srcem u besmrtnost Hrista Sina Božjeg, propovedam ime Njegovo istinito, ime sveto, ime besprekorno, ime u kome nema nikakvog licemerstva, nikakve obmane, koji caruju u idolima. Upita ga upravnik: Zar caruje obmana u
Feliksom i velikom vojnom silom naoružanom pođe u crkvu Božju, da pokupi njene ukrase, zlato i srebro, i sve dragocenosti, i preda u carske riznice. I uđe u svetinju Božju kao lupež i razbojnik. I sa koliko drskosti i bestidnosti pljačkaše crkveno blagoljepije, beščesteći i skrvnaveći svetinju Gospodnju Pa se nesrećnik drznu da se kraj samog svetog prestola Božjeg pomokri. A na sasude crkvene, iznesene iz oltara i poređane po zemlji, on sede da bih ih ismejao, i izreče gadna bogohulstva na Gospoda našeg Isusa Hrista. Neko od prisutnih, po imenu Evzoj, savetovaše ga da tako bezočno ne beščesti svetinje Gospodnje i ne huli na Hrista. A on ga silno tresnu po glavi, rekavši: Nikakav Božji promisao ne postoji o hrišćanima, jer su oni potpuno lišeni toga Pošto bezbožni knez tako opljačka i oskvrni crkvu Božju, on se dade na mučenje služitelja Božjeg, svetog Teodorita. Izvede ga okovana preda se na svoj bezbožni sud, i upita: Zašto si, Teodorite, za vreme cara
Balkana ? bogohulstva ; zbog uvrede roditelja; zbog ismevanja učitelja; i zbog takmičenja u nadmudrivanju mesto u bratskom pomaganju, i zbog ne čega što smo stavili i nečega što nismo stavili pred palatu Narodne skupštine - spomenike konjima a ne ljudima, kojima treba podražavati; i što nismo stavili krst na onaj faraonski spomenik Neznanom junaku na Avali .