noći iđaše on u Srem kod kakve žene ili devojke. Bojaše se sunčanih zrakova, da ga ne sprže, i zato od
njemu beše ogromna i poštovanje veliko, pa se bojaše da mu se um ne priveže za nešto zemaljsko i on ne
pustinju, da bi svetoga zatekao u životu. Jer se bojaše da ne zadocni, i sveti Pavle bez njega preda dušu
dobroga cara. Govoreći o sudiji, koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše (Lk. 18, 2), Gospod ne kaže:
bi ga zvao: "Ona moja nesreća" Najviše se Josif bojaše da Ivo ne uzme kakvu razmaženu curu, ili, što je
dželata da najpre poseče svetu Julijanu, jer se bojaše da se ona nekako ne uplaši gledajući njegovo
ih moljaše ga da ne odlazi od njega. Jer se bojaše da starac, pavši u očajanje, ne pogubi dušu
siroče. Divan licem i veoma stasit, Đorđe se bojaše da ostane u rodnom mestu, da ga ne bi silom uzeli
apostol nije više na tome nastojavao. Bojaše se da ga optuže za lakomstvo, ako bi i dalje
Got vojnik iz grčke vojske. Pa kako se majka bojaše da dv svoju ćerku u daleku zemlju, to se Got zakle
. Eparh, videći da se sav narod drži svete Irine, bojaše se da je stavi na muke u tom gradu, da se narod ne bi
njegovo naglo telesno slabljenje. Ali se majka bojaše da mu išta primeti, iz straha da ih ne ostavi i ode
se glava ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se bojaše da strašni prorok nekako ne vaskrsne. Stoga uze
tako malo, sitno, povučeno i skriveno, kao da se bojaše čije navale i kao da svakom govoraše: Molimo te,
odvede ga na Mariju. Ali, je li to san u koji se bojaše pogledati otvorenim okom? Šuštanje pređe u