izbavim od svih raznovrsnih zamki đavolskih. U inočkom životu svom ona se U svemu ugledaše na svoga strica; i starac se radovaše gledajući njene dobre podvige, suze i smirenoumlje, molitveno tihovanje, krotost i ljubav k Bogu. I tako ona dvadeset
da on uzme. Najzad gazda reče: Nikada to biti neće, da ja što uzmem od vas siromaha i koji ništa nemate. Svetitelj pak radovaše se duhom, videći da je puki siromah i da nema ništa od ništarija. I otišavši od obale oko dvadeset potrkališta, on se
od zablude na svetlost bogopoznanja. - Ispunivši se posle ovog javljanja velikom i čvrstom nadom, majka se vrlo radovaše i blagim nadama se veseljaše. I zaista posle ne mnogo vremena ona zače, i rodi ovog blaženog Ilariona. Kada pak detetu bi
bratija samo o njemu govorila i njegovim se vrlinama hvalila. Videći sve to, njegov se duhovni otac njemu svakodnevno radovaše . Prozirući duhovnim očima i shvatajući blagodat koju će Bog dati ovom blaženom Ilarionu, iguman se toplo moljaše da
sve strane, i ne beše kraja gde se ne bi čula dobra vest o njegovim podvizima i vrlinama. No prepodobni Ilarion se tome ne radovaše niti se time naslađivaše, nego sebe još većma odevaše u smirenje Hristovo i svagda govoraše: He nama, Gospode, nego
, i da se svom dušom gnušaju njih i njihovog učenja. Slušajući ove pouke svoga pastira, stado se njegovo veoma radovaše i Bogu veliku blagodarnost odavaše što im darova takvog pastira i učitelja. Jeretici pak zbog svega ovoga zavišću i
veru, oni pristupiše Sabornoj Crkvi i prisajediniše se izabranom stadu. Videći sve ovo, sabor naroda pravoslavnoga radovaše se neizrecivom radošću, i neprestano odavaše blagodarnost Bogu i svome arhijereju zbog dobitka tolikih duša. Videći
srcem nadamo u Njega. Idi dakle i spremi ugošćenje bratiji danas, jer je ovo poseta Božja. - I tako se duhovnom radošću radovaše prepodobni sa bratijom za trpezom, blagodareći Boga što "nema oskudice onima koji Ga se boje" (Ps. 33, 10). Slična
godina roditelji ga dadoše da uči knjigu. Prosvećivan Duhom Božjim, Prohor veoma napredovaše u učenju, i time mnogo radovaše svoje blagočestive roditelje.
blagoljepija, mnogim trudovima i podvigom ovoga preosvećenoga gospodina mojega, i videći sve svršeno, kraseći radovaše se mišlju sve duše, javljajući reči Bogooca:
, jer um njegov beše upravljen k Bogu. Ne mareći nizašta zemaljsko, već želeći večna dobra i nadajući se na njih, on se radovaše duhom i veselo stihoslovljaše psalme i molitve, jer beše uveren u svoje spasenje. On ni za čim ne potugova kao što je
, on se već više ne moljaše, nego revnosno čitaše knjige. Pritom, on vide đavola gde se neprestano moli za njega, i radovaše se držeći da se to anđeo moli za njega. Sa onima koji mu dolažahu, zatvornik razgovaraše mnogo na osnovu Svetog Pisma o
, zvano Malmefetan [ 3 ], a Arkadije u Tetragafgiju [ 4 ]. I svaki od njih, ne znajući o spasenju brata svog od davljenja, ne radovaše se toliko svome životu, koliko tugovaše nad pogibijom svoga brata. Izišavši iz mora, Jovan razmišljaše u sebi: Kuda
u godini 989, druge godine nakon Vladimirova krštenja. Posmatrajući krštenje tolikog naroda, sveti Vladimir se radovaše duhom; i podigavši oči i ruke k nebu, reče: Gospode Bože, koji si stvorio nebo i zemlju, pogledaj na novokrštene ljude
s tolike visine na zemlju, idoli se razbijahu i u prah rasipahu, a svetiteljka se potsmevaše nemoći njihovoj, i radovaše se o Gospodu svom Isusu Hristu, istinitom Bogu. A kada prođoše sedam dana, otac i mati Irinina sa velikašima dođoše opet