moja iskrena je da dođu i da osjete ljepotu Boke Kotorske, zabave se na brojnim manifestacijama, kao i degustaciji bokeške kužine, poziva hercegnovljanka Sandra Tripković, prijatelj i saradnik "Kuće dobrih vesti" (u osnivanju).
znamo, i do njenog formalnog prihvatanja. bokeške katoličke vlasti kako da obrate Srbe. Generalni providur P. Valijer vadi iz prašine ovaj dukal i 1686. izdaje opštu
crkve. Poslije ćemo vidjeti da srpska crkva vodi računa o ovome dijelu dinarske jadranske obale putem održavanja bokeške episkopije u vrijeme turske uprave Dračevicom.
smo već citirali, skrenućemo ovdje pažnju na još jedan trag koji može biti važan elemenat za sklapanje slike o istoriji bokeške crkve u 17. vijeku. U "Šematizmu" za godinu 1890, objavljen je članak [ 397 ] u kojemu autor govori o listu na kojemu, 1843
ubaljskoj crkvi pa da Savinci i Sasovićani to znaju i vraćaju je. bokeške i dalmatinske pravoslavne crkve došao u teškom trenutku. Njegov je savremenik jedan zadarski nadbiskup kojega
okruga Boke za 1944. god. Drugu, mnogo brojniju skupinu, čine listovi partizanskih jedinica. Gotovo svaka četa Prve bokeške brigade izdavala je svoj list. Pomenućemo neke: Orjen (1945.), Osa (1945.), Partizan (1942.), Polet (1945.),
nedelju dana organizovala je ovogodišnju feštu na gradskoj rivi, tačnije na školskom brodu Jadran koja nosi naziv Bokeške užance.
, moja ispravka očite štamparske greške V. P.), ovu su crkvu opet podigli seljani sa obadvije strane, s hercegovačke i bokeške granice, a pomoću priloga srpskijeh rodoljuba. Na novo podignuta crkva bila je osvećena na Mali Gospođin dan.
i boraviti vođeno živim trgovačkim delanjem na mnogim tačkama hercegovačke zemlje. Vrlo je teško, za mnoge novske i bokeške trgovce utvrditi mjesta življenja, jer mnogi posjeduju dosta respektivna dobra u više bokeških mjesta i u
reminiscencija duboke srpske starine koje glasnim govorom vezuju pažnju istraživača uz najkrupniji problem bokeške istorije - problem kontinuiteta srpskog prisustva u geopolitički najvisočijem predjelu spoljašnjeg dinarskog
, dalo i neke neočekivane rezultate. Saznanja do kojih se došlo na terenu doprinijela su mišljenju da problemi bokeške istorije 17. i 18. vijeka nisu ništa manje privlačni od problema njene najdublje prošlosti.
, kao linija života, ovdje dosta odmaknuta od obale. bokeške tradicionalne kulture srpskog primorskog patrijarhata. Rastući urbanizirajući global oštro preuobličava bogatu
kakvih natpisa ili oznaka. U tome se uspjelo i nalazi su bili neočekivani, govoreći za veliku starinu ovih spomenika bokeške kulture. Iz ovih pretraživanja ponešen je jedan utisak velike starine i primarnosti u starini i recepciji kultova
dobra Boki. U 1527. bilježi se teška pohara sela Orahovac (Oraovac, Oravac) u unutrašnjem zalivu, stare u ugledne bokeške kneževine. Ova se akcija prenijela, kao i obično, na dubrovačku obalu. U to doba isticao se u gusarenju Novljanin
, a ta je tačka, sigurno, Morejski rat. Moguće, da će u budućnosti i skupna ocjena istoriografske proizvodnje bokeške periodike 20. vijeka, postati neophodno drugačijom od one koja se izgovara u poslednje vrijeme. [ 13 ]