sadašnjosti slabi svest o istorijskom nasleđu i očekivanjima, dovela je u pitanje nekritičko prihvatanje stare Ciceronove izreke. Zato sve ovo dovodi do osnovnog pitanja: može li verovanje u autoritet prošlosti funkcionisati u društvu koje
opravdano je govoriti o rajinskom mentalitetu naroda, o ketmanu, o homo duplex itd.). Dobro je podsetiti se povremeno Ciceronove opomene: Niko nije pobožan čijoj je pobožnosti izvor strah.
je i u zasebnoj knjizi objavio u Budimu 1811. Scipiona son (Somnium Scipionis), u stvari sastavni deo šeste knjige Ciceronove Republike (De republica libri sex). Stevan Lazić dao je prevod Cicerona O prijateljstvu u Novinama srbskim 1821, br.
da se dvoumio šta da stidira - klasične nauke ili fiziku. Voleo je starogrčki, znao je čitave pasaže iz Ilijade i Ciceronove govore napamet.
starijega g? hodhos) pored tephra lat. foveo itd. U pogledu semanticke evolucije ove poslednje grupe treba se setiti Ciceronove fraze cupiditate libertatis ardere kao i samog glagola cupio. Zbog ovakvih radikalnih inverzija moramo zakljuciti
razmjera. Ciceronove citate, i misterije brojeva, i svoju patnju, snove i proračune, i bijedu svog života. Njegova kula je proderala oblak i
, što će docnije biti razvijeno u oba romana. Za tu priliku su iskorišćeni citati koji su "ugrađivani" u Levačevu kulu. Ciceronove rečenice pokazuju se u Pavićevom vremenu veoma aktuelnim i primjenjivim na aktuelnu društvenu situaciju.