boja M. Orbin donosi prema izvesnom Luju Crijeviću , ali se u istoriografiji njegovi izvori ne
nego prijatelj istoričara Ludovika Tuberona Crijevića i okrunjenog pesnika Ilije Lampridija
i okrunjenog pesnika Ilije Lampridija Crijevića : prvi mu je slao svoja dela na pregled i popravak
zvanog Rogatac (1670); dubrovački poklisari Crijević i Sorkočević govore o tri barjaka hajduka u
imao dužničke obaveze prema trgovcu Gabrijelu Crijeviću . Ivanjica je za varošicu proglašena 16. juna
poezija. Ne zna se godina njegove smrti. [ 45 ] Crijević kaže da je umro početkom 17. vijeka, ali poslije
više zanima. Crijević je uneo u šesti odeljak (liber sextus) svog
. Isticano je, i zna se dovoljno, da i kod Crijevića dolaze mnogi već više puta do tada ponovljeni
bitka i u njoj junačka kneževa pogibija. Ali Crijević , gotovo na svakom koraku, ima, ili zna, i
da pomoću nje hvataju divlje zveri. Još više je Crijević intervenisao sa svoje strane navodeći a u
zasvedoči junaštvo i stečenu slavu. Humanista Crijević prisutan je zatim naročito kada, sledeći
; ali pomenuvši tu reč (fortuna) humanista Crijević odmah se setio da je on i katolički opat, i
prema tekstovima Feliksa Petančića: da li ih je Crijević poznavao i u kojoj ih je meri koristio? To je on
ruci, o kojoj takođe govore i Petančić i Crijević . Treća je od tih okolnosti da se i iz
kao što je pomišljao još Stojan Novaković, [ 18 ] Crijević velikim delom uzeo "iz kakve narodne pesme o