Miloševe države. To su bile nahije: krajinska, crnorečka , paraćinska, kruševačka, starovlaška i
sankcijama, ili pak podstrekavani od igumana crnorečkog Nikolaja i njegovih poslušnih trabanata, bili
Artemija. U martu 1992. godine sa nekoliko crnorečkih monaha prelazi u manastir Visoki Dečani, gde ga
Priobalske Dakije, kojoj je tada pripadao crnorečki kraj. Njegov životni put od običnog čuvara
sveštenstva Eparhije služio je Sv. Liturgiju u crnorečkoj pešteri. Mala crnorečka pećinska crkva u kojoj
je Sv. Liturgiju u crnorečkoj pešteri. Mala crnorečka pećinska crkva u kojoj počivaju mošti
, sabrata manastira Crne Reke. Obraćajući se crnorečkoj bratiji Vladika Teodosije je posebno ukazao na
problem razgraničenja između kulskog i crnorečkog okruga navela je V. Stojančevića na pogre šan
čardaka. ³ Turci su otpočeli kolonizaciju Crnorečke oblasti sredinom 15. veka. Tada se prvi put u
Vidinskom pašaluku sve do 1833. godine kada je Crnorečka nahija pripojena Kneževini Srbiji. Odmah
banje je prvi dolazak kneza Miloša Obrenovića u Crnorečki okrug. Njegov dolazak su propratile Novine
sandžaka iz 1455. godine, ali, tek formiranjem Crnorečkog okruga (1834), ova sela povezuju se mrežom
Srbije. U Bor selu i ostalim okolnim selima u Crnorečkom okrugu, izuzevši sela Donja Bela Reka, Rgotina
, grobovi raskopani i kosti razbacane ( crnorečki monasi, Hariton -
se sprovodi internetska aktivnost odbeglih crnorečkih monaha, i to na osnovu informacija koje su