. Među prvim predstvama bio je njegov prevod i prerada komada Sestra iz Budima ili Šnajderski kalfa - "jedna opera u dva dejstvija " kako ga Vujić pominje u svome "Životopisaniju" i kako ga spominju Srpske novine 1835. godine. Muzika je bila
gordosti i smirenja, a u drugoj se tumači način na koji je moguće izbeći gordost. [ 97 ] Parabola se pojavljuje kao deveto dejstvije u Traedokomediji Manuila Kozačinskog, koje se završava poučenijem anđela koji odvode pravednog mitara, dok đavoli
nego i otac moj i ded da su mi s [ a ] svojim sovetom pomogli, ne bi [ h ] mogao tako izmisliti, raspoložiti i blagopolučnije u dejstvije proizvesti. Ovde, dakle, očevidno poznao sam nevidimu desnicu blagoga promisla, koja me vodi i mnom upravlja.
pocetka delovanja nekih grupa i tacno se zna momenat kada oni izlaze na trziste i na koji nacin, i policija nepogresivo dejstvije i otkriva ih, zaplenjene su tone i tone kokaina na brodovima
se razvija tragična priča, a drugo je "obodritelni ", poučni i ohrabrujući komentar kojim se završava skoro svako dejstvije . Akribično obeležavanje autorstva pojedinih delova teksta na margini odgovarajućim inicijalima, K. i R, samo
, dve poučne glumovane biblijske priče o Mitaru i Fariseju (deveto) i o Bogatašu i ubogom Lazaru (dvanaesto dejstvije ), a za njima i završna scena (trinadesjatoje dejstvije) pretežno prigodnog karaktera. U njoj razredi Karlovačke
i Fariseju (deveto) i o Bogatašu i ubogom Lazaru (dvanaesto dejstvije), a za njima i završna scena (trinadesjatoje dejstvije ) pretežno prigodnog karaktera. U njoj razredi Karlovačke bogoslovije veličaju mitropolita Vikentija Jovanovića i
(dejstvija) su podeljeni na javlenija (scene), s tim što su obično samo prvo i drugo, ili samo prvo javlenije unutar dejstvija delo Kozačinskog (sa povremenim manjim izmenama u tekstu). Drugo i treće ili samo treće javlenije su Rajićevo delo, s
i kukanja nad izgubljenim. dejstvije kod Kozačinskog) postaje prvo javlenije, a Rajić dopisuje drugo, u kome Prorok predskazuje Serbiji propast i patnje,
mogu povezivati sa kakvim simboličnim likovima. To pokazuje i sedmi čin u kome su prve dve scene podeljeno sedmo dejstvije Kozačinskog. U prvom je Vukašinov sagovornik i savetnik Volhv, vrač, primeren učitelj negativnog lika kao što je
prikazuje u osmom dejstviju razgovor Serbije i Sibile, a zatim kako Patrijarh teši ucveljenu Serbiju, da bi u deveto dejstvije postavio scenu o Mitaru i Fariseju, a u deseto razgovor Ssrbije i Astronoma. Ostatak drame sadrži drugu priču
umeće svoju pesmu. Umesto da dopiše treću scenu, kako je to običavao činiti u prethodnim činovima, on adaptira deseto dejstvije Kozačinskog u treće javlenije kao razgovor Serbije i Blagočestija, a deveto sasvim izbacuje. Tekst koji učesnici ove
. dejstvije (razgovor Marsa, Belone, Palas i Zavisti) kao prvu scenu svog devetog čina, da bi u toj sceni još jednom naglasio