delovanje sve raširenijeg demokratskog deficita. Diveržea o nastanku demokratije bez naroda, što dugoročno urušava i samo demokratsko ustrojstvo ne samo društava u Evropskoj
posledice izbornog sistema, na stranački sistem, parlament, vladu, itd. Interpretacijom izbornog determinizma Diveržea , Rea, Lijpharta, Sartorija i Nolena ukazuje se na teorijsku i empirijsku argumentaciju konsekvenci različitih
do koncentracije političke moći u rukama male grupe ljudi. Tako pored demokratije bez naroda, o čemu je pisao Moris Diverže , sada na delu imamo stranke u kojima članstvo nema gotovo nikakav uticaj, a ni Demokratska stranka nije izuzetak u
Narodnu stranku, ali pregovara sa narodnjacima. Da li je posle svega desnica u Srbiji jača ili slabija? Diveržea , dualizam je služio kao pretežno načelo klasifikacije partijskih sistema. To ukazuje na sklonost da se, inače
i političke institucije. Izmenjen je i sam naziv u Ustavno pravo i političke institucije. Prema gledištu Morisa Diveržea , ustavno pravo proučava norme ustava i političke institucije koje se razvijaju u okviru ovih normi, izvan ili protiv
prvi Koštuničin rad u ovoj knjizi. Kad su tokom Američke i Francuske revolucije, kako pišu Bertran Rasl i Moris Diverže , mase ušle u politiku, onda su pojedini dalekovidi teoretičari i ustavotvorci, kao Džems Medison, obratili pažnju na
određenju političkog krajnjaštva opisan je kod Vladimira Gligorova (1985: 123; izvorna ideja je, inače, Morisa Diveržea i Rejmona Arona). Tu se polazi od uvida da većina ljudi, u društvima sa koliko-toliko stabilnim poretkom, zastupaju
reprezentacije. Od skupa uglednika koji slobodno odlučuju pokoravajući se samo svojoj savesti, kako piše Diverže , parlamenti postaju glasačke mašine koje formalizuju odluke donete na drugom mestu - stranačkim odborima,
- prema starim režimima), bude merilo razlikovanja. Baš taj kriterijum u slučaju Francuske 1789 - 1914. koristi i Diverže (1968), s tim što je kod njega stari režim onaj feudalni. Kod nas su, međutim, stari režimi bili socijalistički - Titov i
nesrvrstanost "i" treći put ", za vreme Tita, i "otpor novom svetskom poretku ", za vreme Miloševića). Diveržea , na sam kraj leve strane lestvice staviti aktuelne srpske stranke koje su za brzo i korenito uništenje starog poretka,
poreka. Između ovih krajeva poređaćemo ostale stranke, prema brzini, dubini i načinima promena za koje se zalažu. Diverže je primetio da kada se stari režim menja revolucijom, onda se obično obrazuje četvorodelna konfiguracija političkog
oznake, preuzete uz Francuske - bio zapravo levi, a ne desni. Međutim, same oznake su manje bitne od njihovog odnosa. Diverže nas uči da su poslerevolucionarni poreci (kao što su Francuska ili Srbija), u izvesnom smislu drugačije strukture od
levice (2) pre da prave vladu sa umerenom desnicom (3), nego sa krajnjom levicom (1), a isto važi i za stranke desnice. Diverže je za Francusku utvrdio da je u dotadašnjoj parlamentarnoj istoriji (1789 - 1966) ujedinjena levica (1 i 2) vladala
da se uzajamno unište, i koje su to i pokušale da učine, da mirno koegzistiraju i nađu relativno jedinstvo ", veli Diverže (1968:173).
razvoja, izraz i sredstvo političkog aktiviranja radnih masa, znak njihovog izlaska na poltičku pozornicu Evrope. Diverže u svojoj poznatoj studiji o političkim partijama ističe da su moderne stranke ' ' rođene onda kada su narodne mase